Ugrožavaju li nove tehnologije fotografe

Demokratizacija medija: Smrt fotografije u digitalnom dobu

Kim Cuculić

Eastman Kodak osnovan je u New Yorku prije više od 100 godina i prvi je počeo koristiti film u fotografskim aparatima, no u stečaj ga je natjerala digitalna fotografija



Sredinom 19. stoljeća uspon fotografije učinio je slikare, koji su dotad pristojno živjeli od izrade obiteljskih portreta – suvišnima. Sada se, izgleda, nešto slično događa s klasičnim fotografima koje je ugrozila pojava iPhonea. U ovih dana objavljenom članku u »The Guardianu« Stuart Jeffries čak piše o »smrti« fotografije, pitajući se da li kamere na mobilnim telefonima uništavaju fotografiju kao umjetničku formu? Poznati fotografi komentiraju kako se ova masovna demokratizacija fotografije odrazila na njihov medij.



»Plavi zub« je prvi filmski festival čiji je jedini kriterij da je autor film snimio mobilnim telefonom. Razvojem mobilne tehnologije, film kao medij postao je dostupan svim korisnicima koji se žele izraziti tim putem, a široku publiku pronalaze na internet servisima. Svatko sa sobom u svakom trenutku nosi filmsku kameru, a multimedijalni alati obrade filma dolaze integrirani na PC-u ili Macu. Razvoj ove scene utjecao je i na akademske institucije da eksperimentiraju s ovim tehnologijama.   Ove godine održan je i KLIKFEST Opatija, festival filmova snimanih mobitelima.


   Fotoreporter Antonio Olmos tako ukazuje na jedan paradoks – fotografija nikad nije bila toliko popularna kao danas, a zapravo se uništava.




   – Čini mi se da je sada došao red na profesionalne fotografe da se pridruže »starom željezu«. Pojava iPhonea uništila je klasične fotografe. Neki fotografi koji dobro zarađuju na snimanjima vjenčanja, sada se suočavaju s time da ljudi sami snimaju fotografije i fotografi im više nisu potrebni – kaže Olmos.


   Zahvaljujući digitalnoj tehnologiji svjedočimo revoluciji fotografije, koja je postala još demokratičniji medij, no istodobno postoji bojazan da će mnogi fotografi izgubiti posao. Napredak, poznato je, često uzima žrtve. Međutim, nije toliko problem u napretku, koliko u tome da je objektiv iPhonea loš, pa može snimiti lijepu fotografiju koja će u tisku izgledati loše – smatraju neki fotografi. Vezano uz to nameće se pitanje kome uopće trebaju otisnute fotografije u svijetu bez papira?


   Psihologinja Linda Henkel s Fairfield University u Connecticutu skreće pažnju i na neke negativne posljedice tehnologije:


   – Ukoliko se ljudi previše oslanjaju na tehnologiju koja »pamti« umjesto njih, to se može negativno odraziti na to kako se ljudi sjećaju svojih iskustava. Navikli smo na to da snimamo fotografije umjesto da uživamo u trenutku, što osiromašuje naše iskustvo – smatra Henkel.


Udaljeni od iskustava


   Jedna studija pokazuje da često ne pamtimo ono što smo snimili, što prirodu suvremene fotografije čini duboko besmislenom. Ljudi, na primjer, snimaju hranu u restoranu umjesto da je jedu. Slična je situacija i u muzejima i umjetničkim galerijama, gdje mnoštvo ljudi, primjerice, snima glasoviti portret Mone Lise umjesto da promatraju sliku. Na taj nas način iPhone udaljava od naših iskustava. Danas je tehnika snimanja lakša i ljudi snimaju mnogo više fotografija, no zapravo ih malo gledaju.


   Za razliku od novinskih fotoreportera koji rijetko koriste iPhone za snimanje događaja, britanski modni fotograf Nick Knight često snima iPhoneom i to je postao njegov prvi izbor. Na pitanje što je s lošim lećama, Knight odgovara: »Fotografije nisu oštre, pa što? Nije mi bitna oštrina niti mi je važna visoka rezolucija, nego mi je najvažnije da fotografija funkcionira u umjetničkom smislu. Tehnologija ovdje nije presudna. Kad sam bio dijete, postojao je samo jedan fotoaparat u obitelji, ako i taj jedan. Danas svatko posjeduje barem jedan i koristi ga cijelo vrijeme. Novi medij mnogo je demokratičniji. Ne vidim ništa loše u tome da ljudi slikaju po muzejima i onda gledaju slike u autobusu na povratku kući – kaže Knight.


   Profesionalni fotografi nisu ugroženi samo zbog novih tehnologija, nego i radi toga što novine i časopisi režu troškove, što poziciju fotografa čini nesigurnom. S druge strane, fotografi amateri iskorištavaju tehnološke inovacije za proizvodnju izvrsne slike, često koristeći mogućnosti svojih mobilnih telefona. Demokratizacija medija dovela je do toga da se obične građane novčanom nagradom stimulira da šalju svoje fotografije novinskim redakcijama. Time ne samo da se briše granica između profesionalnog i amaterskog, nego se nameću i neka moralno-etička pitanja. Ne mali broj puta, naime, dogodilo se da građani snimaju neku nesreću umjesto da pomognu unesrećenom. Nedavno smo u hrvatskim medijima imali i primjer snimaka mobitelom bez kojih bi teško doznali što sve krije tajno skrovište Nadana Vidoševića.


Tehnološke inovacije


  Mnogo negodovanja proteklih je dana izazvao i »selfie« danske premijerke Hell Thorning-Schmidt, koja se na komemoraciji Nelsonu Mandeli neprimjereno situaciji fotografirala s Barackom Obamom i Davidom Cameronom. Zanimljivo je da je trenutak kad danska premijerka snima »selfie« digitalnom kamerom snimio fotoreporter France Pressea. Fotoreporteri rijetko koriste iPhone, no možda će sutra kamere na mobilnim telefonima biti toliko dobre da će kupovanje digitalnih fotoaparata jednostavno postati preskupo.


   Tehnološke inovacije mogu biti i korisne, jer omogućuju profesionalnim fotografima da ispričaju priče na zanimljive, inovativne načine. Multimedijalne produkcije, iPad aplikacije ili e-knjige, kao i mogućnosti Facebooka, Twittera ili Instagrama, mogu biti iznimno značajna sredstva za fotografe i one koji rade s marginaliziranim skupinama, koje donedavno nisu imale mogućnost sudjelovanja u širim društvenim raspravama. Antonio Olmos smatra da se afirmirani fotografi ne moraju bojati zbog demokratizacije njihova medija:


   »Ja ću preživjeti u ovoj struci, jer imam vještine. Ja sam pripovjedač u slikama i u tome sam bolji od većine ljudi. To što netko ima ovu ili onu aplikaciju na mobitelu, ne čini ga velikim fotografom«.


   Da se na području fotografije događaju promjene, govori i primjer nekad slavnog Kodaka, koji je prošle godine podnio zahtjev za stečaj s preustrojem zbog zaostajanja u utrci proizvodnje digitalne fotografske opreme. Sudskom odlukom ipak je izašao iz stečaja, čime je nekadašnji div klasične fotografije, prozivođač klasičnih fotoaparata, filmova i pratećih proizvoda, dobio šansu za novi početak kao bitno manja digitalna kompanija. Eastman Kodak osnovan je u New Yorku prije više od 100 godina i prvi je počeo koristiti film u fotografskim aparatima, no u stečaj ga je natjerala digitalna fotografija koja je gotovo u potpunosti istisnula klasičnu.