Nakon dvadeset godina svojevrsnih stilskih vježbi, odnosno predanog istraživačkog rada i stvaranja u domeni korpusa Tiffany ostavštine, Željka i Boris Rogić, vlasnici Ateliera Rogić, predstavili su autorski projekt – izložbu »Svjetlost glagoljice«.

Bilo je to u Muzeju grada Rijeke 2011. godine, a zbog interesa publike istom izložbom predstavili su se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu 2012. godine te 2014. godine u Muzeju antičkog stakla u Zadru.

Duh pisma

– Prethodna tema našeg autorskog interesa bila je pleterna ornamentika, međutim prevagnula je želja za promicanjem kulturnog identiteta narodne izvornosti na čelu s pismom. Takvoj odluci nužno su prethodile godine pažljivog proučavanja baštine i učenja od najboljih poznavatelja povijesnih činjenica.

Od neprocjenjive koristi bila su znanja, savjeti i osvrti akademika Anice Nazor i Josipa Bratulića. Želja nam je bila demonstrirati snagu davnog simbola, a u isto vrijeme lišiti ga samobitnih estetskih dodataka. Svakako smo htjeli izbjeći praksu, koju nerijetko nameće tržište, koja se uglavnom svodi na dodvoravanje ludičkom svijetu djece.

Spomenuta praksa nerijetko iznjedri nehotične netočnosti, kažu Željka i Boris Rogić, dodajući kako su bili svjesni da dobra reprodukcija može predočiti sva stilska obilježja povijesnog djela, no autentičnost izvornika izmiče svakom tehničkom postupku.

– Spomenuta spoznaja utječe na odnos prema tradiciji, odnosno na način kojim se crpe saznanja iz tradicije te na oblikovanju novih narativa, kažu naši sugovornici.

Bili su, kažu, osobito počašćeni osvrtom gospođe Anice Nazor na otvaranju izložbe u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, koji citiramo u skraćenom obliku: » … a po čemu mi je bliska njihova umjetnička interpretacija glagoljskih slova: po tome što su ona prepoznatljiva, što imaju uporište u glagoljaškom realitetu – u glagoljaškim rukopisima i tiskopisima, i što su lijepa. Već sam naslov izložbe

ispisan je glagoljicom u duhu glagoljaške tradicije: u riječi svjetlost – »je«- je napisano jednim znakom, koji se u glagoljici zove jat. Umjetnici su, dakle, u svoje stvaralaštvo uspjeli prenijeti duh jednog pisma, koje je znak, znamen jednoga naroda i njegova kulturnoga identiteta.

Da je glagoljsko pismo znak hrvatskog kulturnoga identiteta dobro je znao i naš kipar Ivan Meštrović, koji je naziv svoje znamenite skulpture Povijest Hrvata uklesao glagoljskim slovima.

Da bi slova bila što vjernija, što bliža izvorima, Meštrović se obratio filologu Stjepanu Ivšiću, tada prvaku u poznavanju glagoljice i svega onoga što je u Hrvatskoj nastalo na glagoljici.

U dvjema riječima – Povijest Hrvata Ivšić je uspio sažeti bit glagoljske grafije, ortografije pa i gramatike hrvatskog jezika.

Upotrijebio je ligature, to jest spojnice slova za jedan ili više zajedničkih elemenata, potom i stari tvrdi poluglas iza suglasnika u sredini i na kraju riječi, karakteristično za ortografiju, to jest pravopis u najstarijem razdoblju glagoljske pismenosti. Upotrijebio je jat za -ije u riječi povijest.

Ivšić je upotrijebio stari hrvatski oblik genitiva množine Hrvat. Tako je u nazivu Meštrovićeve skulpture Povijest Hrvata, uklesanom glagoljicom, u neku ruku uklesana povijest glagoljskih slova na našem tlu.«

Drukčiji pristup

Kako pojašnjavaju vlasnici Ateliera Rogić prvi njihovi susreti s glagoljskim znakovima prezentiranim na tržištu suvenira bila je pozamašna proizvodnja raznih participanata željnih brze zarade koji su temu umnožavali s izmišljenim predmetima u kojima se prosječan konzument i ne pokušava snaći pa presudan utjecaj na kupnju (suvenira, uspomene) ima cijena proizvoda.

– Takvo stvaralaštvo se svodilo na loše zanatsko umnožavanje, odbacujući pri tome osnovne postulate povijesne zadatosti. Ako govorimo o financijskom učinku takvog pristupa, u konačnici dolazi do efekta Janusove glave (skupo plaćeno naličje ideje), odnosno takav pristup nerijetko predstavlja brizantni potencijal koji vodi do urušavanja interesa za ponuđeni proizvod te urušava samu ideju promocije prijenosa povijesne ostavštine.

U ponudu glagoljskih slova (rjeđe cijele abecede) nailazimo na kriptične realizacije lišene poželjnog purizma.

Budući da viđeno nije bilo komunikativno s očekivanim, ponudili smo drukčiji pristup same ideje kao i materijala za realizaciju ideje. Želja nam je bila da svojim likovnim pristupom pretvorimo obrise slova u svojevrsnu igru grafizma.

Cilj nam je bio predstaviti glagoljsko pismo kroz umjetnički pogled kao svojevrsnu težnju k novim likovnim kronikama, govore, dodajući kako su im posebno draga slova koja su izradili složenim tehnikama od iridiscentnog stakla, zbog njihovih odsjaja i lako uočljivog taktilnog doživljaja.

– Upravo takvim slovima izradili smo prikaz abecede (azbuke), s redoslijedom i opisom značenja, po sugestiji gospođe Anice Nazor. Spomenuti prikaz stručnjaci smatraju najrelevantnijim prikazom glagoljske abecede.

U našem radu predstavili smo razne forme i oblike slova, koja smo smjestili na razne uporabne predmete, u lumino objekte, u formu piramide, te u razne kutije, od kojih su neke predstavljale reminiscencije na prve školske slovarice.

Kad govorimo o kutijama slova prisjećam se Krležinog romana »Banket u Blitvi« u kojem na kraju kaže: »Kutija olovnih slova, to nije mnogo, ali je jedino što je čovjek do danas izumio kao oružje u obranu svog ljudskog ponosa.«

Dopustite mi da citiram akademika Josipa Bratulića: »…glagoljska slova Rogićevih vidljiv su i glasan znak protiv zaborava da nas je pismo, knjige, zapisano, branilo i čuvalo kroz stoljeća, da nas je riječ zapisana našim jezikom podržavala i držala u ljudskom i narodnom dostojanstvu. Kroz stoljeća do danas.«