SENJ – »Ljudski vijek ne mjeri se samo godinama života nego davanjima i plodovima življenja, koji su dostojno ispunili život Drage Lopca, našeg senjskog Novljanina. Njegovim odlaskom u 78. godini života ostali smo siromašniji za jednu izuzetnu osobu umjetničkog i ljudskog potencijala, profesora likovne kulture i slikara.«, kaže senjski Novljanin dr. sc. Vice Ivančević u povodu prve godišnjice smrti prijatelja i umjetnika.

Slikar Drago Lopac rođen je u Vratniku 1941. godine u višečlanoj obitelji. U Senju završava osnovnu školu, a potom poznatu senjsku gimnaziju 1962. godine. Zbog slabijeg materijalnog stanja roditelja zapošljava se na mjesto učitelja u OŠ Vratnik i Krasno te potom u Rijeci završava studij likovnog odgoja na Pedagoškom fakultetu (1962. – 1965.). Po završetku studija zapošljava se u OŠ Skrad (1966. – 1973.) kao profesor likovnog odgoja, a nakon toga u OŠ »Ivan Mažuranić« Novi Vinodolski (1973. – 1992.), gdje se i trajno nastanjuje. Svoje znanje i talent za umjetnost s puno žara prenosi na učenike, među kojima mnogi osvajaju nagrade za likovne radove od lokalne do državne razine, objavljuju radove u dječjim časopisima i uređuju školske novine.

Neosporni talent

I profesor Lopac dobiva mnogobrojna priznanja za unapređenje likovne pedagogije (nagrada za estetsko uređenje OŠ Skrad 1969., republička diploma »Umjetnost u školi« 1977. i »Svijet oko mene« 1978. te za izvanredni pedagoški rad i uspjeh 1978. godine).

»Uočivši njegov neosporni talent već u senjskoj gimnaziji, tadašnji profesor Petar Kos, akademski kipar, omogućio mu je u njegovom atelijeru bavljenje slikarstvom i modeliranjem. Od tada se profesor Lopac više od šest desetljeća intenzivno bavio slikarstvom. Slikao je i u prirodi po uzoru na naše najbolje pleneriste, odnosno slikare u prirodi Celestina Medovića i Mencijs Klementa Crnčića.

O njegovom slikarstvu mr. Ervin Dubrović piše: »Drago Lopac je godinama istraživao i koristio se raznovrsnim leksikom avangardne i moderne umjetnosti, kubističkom dekompozicijom i različitim drugim postupcima koristeći širok niz takvih postupaka u intimističkim prizorima »mrtvih priroda«, zakutaka ateljea, predmeta i figurica što ga okružuju u njegovu domu. Lopcu je mnogo više stalo da svoj krajolik utisne u svoje slike i fascinira vizualnim atrakcijama što ih u njima rekreira, izražavajući određenu izvornost i iskrenost »radosti življenja«.

Za njegovo stvaralaštvo prof. Stanko Špoljarić kaže: »Lopac napušta povremene vrijednosti lokalnog tona tražeći (i nalazeći) svoja sazvučja boje, koje »zvukom« izvan pravila klasičnog postaju elementi osobnog stila.« U prirodi Lopac je najčešće slikao primorske motive krajolika i mora, vizure i detalje Novog Vinodolskog i Senja
do mrtve prirode s interpolacijom motiva vanjskih doživljaja.«, prisjeća se dr. sc. Ivančević.

Brojne izložbe

Lopac je često slikao po narudžbi domoljubne i sakralne motive, portrete svetaca i svete obitelji, a u slikanju najčešće je upotrebljavao uljene boje na platnu. Osim toga, ilustrirao je knjige, časopise, omotnice knjiga i uređivao pozornice. Uz slikarstvo povremeno se bavio kiparstvom, izradom skulptura u kamenu te manjim dijelom u raznim metalima.

Prvu samostalnu izložbu priredio je u Senju 1965. godine i otada je svake godine izlagao u Senju u sklopu susreta senjskih maturanata. Samostalne izložbe priredio je nekoliko puta u Senju i Novom Vinodolskom, Sv. Jurju i Zürichu, a grupne izložbe više puta u Novom Vinodolskom, Senju i Zagrebu… Kataloge njegovih izložbi uređivali su poznati povjesničari umjetnosti.

»Mala skupina Senjana u Novom Vinodolskom bila je osobito prepoznata po prof. Lopcu kao svom istaknutom članu, a mnogobrojni ljubitelji njegovih slika, osobito među Senjanima, nastojali su posjedovati njegove slike kao drage uspomene svoga užeg zavičaja. Cjelokupni bogat životni opus prof. Lopca bio je posvećen predanom pedagoškom i likovnom odgoju učenika, plodnom slikarstvu i modeliranju, koji su zasigurno pridonijeli razvoju umjetničkih vrijednosti i kvaliteti života gradova

Novog Vinodolskog i Senja, kao i šireg okruženja.«, zaključuje dr. sc. Vice Ivančević.