PULA Koliko god nam se činilo rutinerski i nakon 63 godine svakoljetnog filmskog zbivanja u Puli, nekako još uvijek traje ona mala doza znatiželje što ćemo gledati – prije svega u Areni – a mnogi su se već navi(u)kli i na međunarodni program na Kaštelu, ili djeca na svoj izbor zabave na Portarati.

No, Arena i dalje ostaje onaj zvjezdani predmet čežnje koji ustraje na domaćoj ponudi, kao zaštitni znak »kvalitete«, s ponekom hit iznimkom da se popuni prostor. Upravo zato, a u nedostatku one prave premijere iz prve ruke, znatiželja publike je konstantna, pogotovo što je odlazak na film u Arenu mnogima i jedini godišnji odlazak u kino.

 Već viđeno

U brojkama to znači ovako: tri tisuće gledatelja u prosjeku na domaćem filmu i nakon Arene ostaje za mnoge filmove doseg kojega kasnije u kino distribuciji malo tko sruši. Možda je ta činjenica i okrenula naopačke dugogodišnju praksu da Pula bude prva premijera, pa se filmovi, a takvih je ove godine nekoliko, prikazuju ranije u kinima i u Pulu stižu s vizom o nekakvoj gledanosti, koja na neki način želi pogurati film bliže nagradama i priznanjima – i službenog žirija i kritike, u kontekstu s ostalima »neviđenima«.

Recimo, takav jedan film je ovogodišnji dugometražni odabir Umjetničkog savjeta (Hrvoje Pukšec, Mike Downey i Tanja Miličić) »Narodni heroj Ljiljan Vidić« Ivana-Gorana Viteza, koji je uz snažnu TV reklamu navukao i zamjetan broj gledatelja u kinima, a kako nam je stvarnost u znaku ustaša i partizana vjerojatno je i to razlog što se film našao u raljama izazova: »Ću te gledam!«

Među preostalih šest filmova iz selekcije su: »Generacija ’68.«, dugometražni dokumentarac Nenada Puhovskog; »Ministarstvo ljubavi« Pava Marinkovića, koji se nakon više scenarističko-produkcijskih avantura (Trešeta, Kraljica noći) dohvatio i režije; »S one strane« Zrinka Ogreste, koji je nastupom u Berlinu dobio pogodan vjetar u leđa pred nastup u Puli.

Film »Sve najbolje« Snježane Tribuson, koja se nakon 2002. i filma »Ne dao Bog većeg zla« vraća u Arenu (očito joj je rad na TV serijalu »Odmori se, zaslužio si«, 2006. bio ugodan i komotan u rijeci kretenskih sapunica); »Pomutnje« Lane Kosovac, istovremeno je hrvatska premijera i još jedan dokumentarac u Areni (o pripremi istoimene predstave, nešto poput lanjskog dobrog prikaza Šeparovićevog + 50), te »Trampolin« Katarine Zrinke Matijević Veličan, na neki način debitantski cjelovečernji film autorice koja iza sebe ima niz priznanja iz kratkih radova (petnaestak dokumentarnih i kratkih igranih filmova, koji su prikazivani na festivalima diljem svijeta, a posebno se izdvaja »Dvoboj«, priča o borbi majke i djeteta koje ne želi jesti).

Drugim riječima, izbor je (s)pao na dokumentarno-debitantsku sliku, društveno kritički odraz u ogledalu provokativnog Viteza i pouzdani oslonac na provjereno ozbiljne autore koji uvijek imaju što reći – Ogresta i Tribuson. Malo, dovoljno, ili kakva država – takav i izbor. Potraga za sadržajem na raznim mjestima, adresama i žanrovima.

Sedam veličanstvenih

Hrvatska selekcija sadrži 16 filmova – 7 u natjecateljskom programu; 3 izvan konkurencije (»Modri kavez« Brune Bajić – također zapažen dokumentarac; »Život je truba«, komedija Antonija Nuića koja nas je također pokušavala nasmijati u kinima, ali i Nuić ima pravo na kiks, dok je obiteljski uradak oca Rade i sina Danila Šerbedžije »Oslobođenje Skoplja« valjda dokaz da se na starim kazališnim slavama može snimiti i film).

Očito će se u Areni naći i ponešto iz izbora 6 filmova manjinske koprodukcije: »Dobra žena«, glumica u ulozi redateljice Mirjana Karanović; »Puni udar«, Davida Verbeeka; doks »Houston, imamo problem«, Žige Virca; »Lazar«, Svetozara Ristovskog; »Trema«, Yorgosa Zoisa i »Vrapci« Runara Runarssona.

Tu je i 18 kratkih igranih filmova, od kojih bi se, nadamo se providnosti, poneki mogao naći i u Areni kao predigra dugom filmu kraćeg trajanja (?), a od onih 16 međunarodnih filmova – 11 u natjecateljskom programu i 5 izvan konkurencije – možda će za mnoge biti prvi izbor nego oni u Areni. Svakako će svojevrsno zanimanje, ali i iznenađenje, biti što su to hrvatski filmski kritičari odabrali po svom ukusu i sklonostima kao 5 najboljih hrvatskih filmova u 25 godina novije hrvatske kinematografije. Kako su se neke brojke i izbori čudno poklopili, na kraju je taj izbor stigao na »sedam veličanstvenih«.

Dakle, 63. Pula neće biti u svakom slučaju dosadna. Možda po prvi put ne dočeka ni ministra kulture jer se Vlada ljulja, a ako ga dočeka pitanje je kako će ga ispratiti. Gosti se za sada ne najavljuju, a kako su netom za Brijune u Šerbedžijinom kampu najavljeni Vanessa Redgrave i Ralph Fiennes za očekivati je – možda – da se opet ukažu u Areni. Neće im biti prvi put. Inače, nogometni festival smo imali prilike dosta puta preživjeti, kao i ovako rani termin održavanja. Ove godine se može dogoditi samo iznenađenje da Hrvatska u finalu zaigra na dan početka Festivala, pa bi konkurencija kod gledatelja bila jaka. Valjda su zbog tog i izmišljene bajke.