Pravilo festivala je uvijek bilo da se sadržaji ne ponavljaju i da program mora imati pored zvijezda i mlađe, još neafirmirane ali provokativne sastave
Dvadeset godina Jazz Timea, festivala koji je u Rijeku doveo brojna poznata imena iz svijeta jazza, jubilej je koji traži ozbiljan pogled unatrag.
Kada je Vlado Gašparović odlučio – lošim vremenima usprkos – prirediti prvi Jazz Time, bila je ratna 1992. godina. Jazz je tada u Rijeci imao malo poklonika, ali je rokerski grad stalno koketirao s njim. Gašparoviću se to učinilo dovoljnim razlogom da svoju ljubav prema jazz glazbi pokuša proširiti na veći broj slušatelja.
– Do ratnih sam godina redovito odlazio na jazz festivale u Zagreb i Ljubljanu. Bio sam i na zagrebačkom Jazz Fairu 1991. godine, koji se potom ugasio… Kada je Dorian Hatta nabacio ideju o jazz manifestaciji, pomislio sam: Trebalo bi prirediti festival koji će težiti nivou koji je imao Jazz Fair – festival s jakim imenima izvođača…
Novi kriteriji
Nisam, dakako, znao koliko je ta ideja realna, ali smo – uz pomoć Odjela za kulturu grada Rijeke – krenuli 1992. godine, kaže Vladimir Gašparović, s kojim razgovaram povodom jubilarnog, dvadesetog Jazz Time.
Moja ideja pak nije bila prirediti autističan festival, koji će samo dovoditi jazzere iz svijeta u Rijeku, već povezati naše glazbenike sa svijetom jazza, programima festivala steći reference i provocirati domaće glazbenike na daljnji rad, a kod publike formirati neke nove kriterije.
Prvi festivalski saziv bio je zamišljen kao smotra domaćih jazz snaga – koncerti su održani u Guvernerovoj palači, a svirali su više manje svi koji su se u to vrijeme bavili jazz glazbom. Već na drugom Jazz Timeu po redu imali smo inozemne goste!
* cijeli intervju s Vladom Gašparovićem pročitajte u tiskanom izdanju Novog lista, od ponedjeljka 16. svibnja 2011.
