Upitno 2,5 milijuna europskih kuna zbog spora oko kuće Nugent između Grada Rijeke i Pomorskog muzeja

Snimio Sergej DRECHSLER

Iako Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja ima vlasnički list kojim dokazuje da je kuća Nugent njegova, njome ne može raspolagati, jer to ne dopušta Grad Rijeka, koji je smatra svojom imovinom. Takav postupak Grada mogao bi dovesti u pitanje dobivanje odobrenih sredstava po natječaju za obnovu kulturne baštine iz EU fondova, na koji je PPMHP prijavio integrirani projekt revitalizacije Guvernerove palače i Nugentove kuće

Kuća grofa Lavala Nugenta na prilazu Trsatskoj gradini, koju više od četrdeset godina koristi Gradska glazba Trsat, predmet je vlasničkog spora između Grada Rijeke i Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, kojem je osnivač Primorsko-goranska županija. Iako PPMHP ima vlasnički list kojim dokazuje da je nekretnina njegova, kućom ne može raspolagati, jer to ne dopušta Grad, koji zgradom upravlja i smatra je svojom imovinom.

Pomorski i povijesni muzej u kući planira urediti dislociranu muzejsku zbirku posvećenu Lavalu Nugentu, plemiću irskog porijekla i slavnom austrijskom vojskovođi koji je ostavio dubok trag u hrvatskoj i riječkoj povijesti, a Trsatski kaštel je odabrao za svoje posljednje počivalište. Zbog toga je na natječaj za obnovu kulturne baštine iz EU fondova muzej prijavio integrirani projekt revitalizacije Guvernerove palače i Nugentove kuće, koji je upravo odobren.

Na posljednjem županovom kolegiju objavljeno je tako da će se izrada projektne dokumentacije za obnovu dvaju kulturnih dobara financirati s 2,5 milijuna kuna bespovratnih sredstva Europske unije.Međutim, istodobno s tom dobrom viješću, do ravnateljice PPMHP-a Tee Perinčić stigla je i jedna neugodna: Grad Rijeka je još lani poduzeo »odgovarajuće pravne radnje« kako bi Muzeju osporio pravo vlasništva Nugentove kuće, ali o tome nije znala ništa sve do prije nekoliko dana kad je informaciju dobila od nas.

S ravnateljicom smo nedavno dogovorili susret kako bismo ispričali priču o planiranoj obnovi kuće Nugent, ali i problemima vezanim uz njezino korištenje. Tim povodom smo i Gradu uputili pitanje namjerava li kuću Nugent predati Muzeju ili ima druge planove. Odgovorio nam je pročelnik gradskog Odjela za gospodarenje imovinom Vladimir Benac, rekavši da je Grad sve donedavno kuću smatrao nesporno svojom imovinom, a i sad se smatra njenim izvanknjižnim vlasnikom.

Protivnici i partneri

Iz tog razloga je u svibnju prošle godine podnio prigovor na rješenje Općinskog suda u Rijeci kojim je Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja upisan kao vlasnik čestice s Nugentovom kućom još 2010. godine. Drugim riječima, u ovom trenutku, a do pravomoćnog okončanja postupka, ne postoji valjani razlog za predaju zgrade Muzeju koju će koristiti Trsatska glazba sve dok Grad ne odluči drukčije.

Da priča bude zanimljivija, Grad Rijeka sudjeluje kao jedan od partnera u projektu integrirane revitalizacije Guvernerove palače i kuće Nugent, koju je Muzej kandidirao na strukturne fondove, a Grad prepoznao kao priliku da se njome okoristi. U Gradu, naime, nemaju ništa protiv da ovaj županijski Muzej osigura novac za projekt obnove kuće Nugent, ali u korist Grada. Grad će utvrditi buduću namjenu zgrade, a ako ta namjena bude podudarna s planovima Muzeja, možda mu čak i dopustiti da u njoj predstavi zbirku Lavala Nugenta, ali samo kao podstanar.

To je sukus onoga što pročelnik Vladimir Benac poručuje svojim odgovorom, i u tome ne vidi ništa sporno. Iz njegove perspektive, Grad samo štiti svoju imovinu, dok je ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja ogorčena i postupak Grada doživljava kao manifestaciju dvoličnosti i gramzivosti gradske administracije.

– Koliko je Gradu zaista stalo do rezidencije Lavala Nugenta najbolje pokazuje sama zgrada, koja je potpuno devastirana i degradirana kao kulturno dobro. Tek je našim zalaganjem stavljena pod konzervatorsku zaštitu. Već četiri desetljeća kuću koristi Trsatska glazba. S dužnim respektom prema njihovu radu, ali to je samo jedna udruga ograničenog djelovanja koja bi mogla djelovati i na mnogim drugim adresama. Sada, kad netko stručan napokon želi obnoviti i muzealizirati kuću, postavljaju mu se »kajle«. Koji perfidan plan! Mi ćemo osigurati novac za projektnu dokumentaciju, a po mogućnosti i za obnovu kuće, a onda će Grad dokazati da to nije naše vlasništvo. Ne nalazim riječi. Zabezeknuta sam! – kaže ravnateljica koja je prije više od godinu dana pokušala inicirati razgovor o primopredaji kuće, ali bezuspješno.

Nije se nadala

– Željeli smo ući u kuću kako bismo je pomalo počeli privoditi novoj namjeni i postupno otvarati za posjetitelje. U dijelu prostora mogla bi se i prije konačne obnove postaviti barem izložba na panoima o povijesti Trsatskog kaštela, obitelji Nugent i Rijeci 19. stoljeća, a da ne govorim kako bi nam dio prostora dobro došao i za muzejske čuvaonice. Međutim naišla sam na zid. Kad sam se obratila predsjedniku Trsatske glazbe rekao mi je da ima naputak da sa mnom ne priča! – kaže ravnateljica, koja je smatrala da bi u prijelaznom razdoblju, dok se ne nađe novi smještaj za Trsatsku glazbu, kuću mogli koristiti zajedno. Stoga se pitanjem o primopredaji kuće obratila i Vladimiru Bencu, a zamolila ga je da joj dostavi i procjenu vrijednosti zgrade kako bi je osigurala.

– Pročelnik je na moj dopis odgovorio zahtjevom da dostavim dokumentaciju kojom dokazujemo vlasništvo, jer će u suprotnom od Muzeja grada Rijeke zatražiti da pokrene postupak osporavanja vlasništva – prisjeća se Tea Perinčić.

Iako su već ovi događaji dali naslutiti sadašnje stanje, ravnateljica Pomorskog i povijesnog muzeja kaže da se tome ipak nije nadala, tim više što Grad prije šest godina nije imao nikakav prigovor na upis prava vlasništva Muzeja.

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja je vlasništvo uknjižio u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Sušak, kao sljednik nekadašnjeg Narodnog muzeja, u čijem je sastavu bila i Nugentova kuća, u kojoj se nalazio Odjel narodne revolucije.

U katastarskoj evidenciji PPMHP se dotad vodio kao posjednik kuće, dok je u gruntovnici kao vlasnik, odnosno organ upravljanja općenarodnom imovinom ostao upisan Narodni muzej, koji je 1961. samo promijenio naziv u Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja.

Bili, a možda i ne

Ravnateljica PPMHP-a je 2010. bila Margita Cvijetinović, koja kaže da su ročištima na kojima se dokazivalo sljedništvo i utvrđivalo vlasništvo na novoformiranim katastarskim česticama prisustvovali i odvjetnici Grada Rijeke, ali nisu imali prigovora. Jedina primjedba Grada odnosila se na dio čestice koji predstavlja pristupni put prema Gradini, zbog čega je Odjel za urbanizam uputio zamolbu da se put upiše kao javno dobro u vlasništvu Grada Rijeke, što je Muzej prihvatio.

No Vladimir Benac tvrdi drukčije. Prema njegovim riječima, Grad Rijeka iz nepoznatih razloga nikad nije bio pozvan na sudjelovanje u postupcima preoblikovanja zemljišne knjige za katastarsku općinu Sušak i stoga se na raspravama nisu utvrdile sve činjenice potrebne za dokazivanje prava vlasništva. Kao dokaz da kuća pripada Gradu, on ističe činjenicu da je iz Odjela revolucije nekadašnjeg Narodnog muzeja 1961. formiran Muzej revolucije kao samostalna ustanova, koja je na Trsatu djelovala do izgradnje nove zgrade u dvorištu Guvernerove palače, a potom je Nugentova kuća predana na upravljanje Mjesnoj zajednici Trsat. Iz Muzeja revolucije devedesetih je nastao Muzej Grada Rijeke, a Sporazumom o preuzimanju imovine bivše Općine Rijeka Grad je preuzeo i nekretnine Mjesne zajednice Trsat.

Upravo tu okolnost Benac ističe kao presudnu, jer je Grad kao njezin pravni sljednik ostvario status nositelja nekadašnjeg prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja na imovini u društvenom vlasništvu, odnosno općenarodnoj imovini, a koje se pravo stupanjem na snagu Zakona o vlasništvu pretvorilo u njegovo pravo vlasništva.

S obzirom da postupak preoblikovanja zemljišne knjige nije završen i da su sve katastarske čestice otvorene za prigovore, upis Muzeja kao vlasnika kuće Nugent nije konačan.

Arhitektonski natječaj

Trenutni status upisa jednak je nepravomoćnoj prvostupanjskoj presudi, kaže Benac, koji planove Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja s kućom Nugent doživljava kao »malo preuranjene«.

Međutim, ne samo zbog vlasništva, već i zbog potrebe definiranja novog koncepta uređenja, namjene i upravljanja za cijeli kompleks Trsatske gradine, čiji je sastavni dio i Nugentova zgrada.Grad je, kaže, lani završio s izradom konzervatorskog elaborata, snimke postojećeg stanja i 3D snimka svih objekata i vanjskog prostora unutar zone zaštićenog kaštela Trsat, što uključuje i kuću Lavala Nugenta. Temeljem te dokumentacije ove godine planira raspisati arhitektonski natječaj da bi utvrdio najbolji model njenog korištenja i eventualne rekonstrukcije.

Dotad će zgradu i nadalje koristiti Trsatska glazba, kao što to, prema pročelniku, odgovorno i legalno čini zadnjih 40-tak godina, a ako zgrada konačno bude namijenjena nekim drugim sadržajima, Grad će joj pronaći drugi odgovarajući prostor na Trsatu. No da se ne pomisli da u Gradu Rijeci ne postoji interes i za ostavštinu Lavala Nugenta, a posebno slike koje su zbog spornih atribucija izazvale prijepore među stručnjacima, Benac je na kraju pomalo sarkastičan.

Kao general austrijske vojske tijekom Napoleonskih ratova, Laval Nugent skovao je vlastiti ratni plan za oslobođenje hrvatskih krajeva pod francuskom okupacijom. S brigadom od tisuću vojnika, kojoj su se priključili dragovoljački odredi domaćeg stanovništva, osvojio je područje od Karlovca do Trsta, a u znak zahvalnosti za oslobođenje Rijeke 1813., desetak godina kasnije proglašen je riječkim patricijem.Vojničkim podvizima proslavio se potom i u Italiji. Nakon što je Burboncima pomogao da se vrate na prijestolje, postao je vrhovni zapovjednik Napuljskog kraljevstva, a Papa Pio VII., kojem je omogućio povratak iz progonstva u Rim, dodijelio mu je u znak zahvalnosti titulu rimskog princa i kolekciju trijumfalnog oružja s dvama dekorativnim viteškim oklopima koji se čuvaju u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja.Od napuljskog kralja Ferdinanda I uspio je ishoditi i dopuštenje da kod Minturna organizira arheološka iskapanja i prisvoji pronađene spomenike. Tako je stvorio impozantnu zbirku arheoloških spomenika, s čak 1.500 starogrčkih vaza i dvadesetak rimskih skulptura. Zbirka Nugent uključivala je i tridesetak poprsja, numizmatiku, brončane skulpture, knjige iz 13. i 14. stoljeća, renesansno i barokno pokućstvo, a kao vrhunac – kolekciju s više od dvjesto slika, između ostalih i one Leonarda da Vincija, Rubensa, Michelangela, Tiziana, Tintoretta, Rafaela, Veronesea, Giorgionea…Svo to umjetničko blago donio je u Hrvatsku, koju će nakon 1924. prihvatiti kao svoju domovinu i postati jedan od istaknutih pristaša ilirskog pokreta. U Napulju se oženio Giovannom Riario-Sforzom, koja je bila u dalekim rodbinskim vezama s Frankopanima, što je kod grofa pobudilo interes za njihove posjede pa ih je kupio nekoliko, a glavni su bili Bosiljevo, gdje je u starosti živio, i Trsat, koji je osmislio i obnovio kao spoj muzeja i mauzoleja, uz pomoć mletačkog graditelja Giacoma Paronuzzija.Muzej Nugent na Trsatskoj gradini otvoren je 1843. godine, ali se nakon Lavalove smrti, zbog financijskih problema nasljednika, zbirke počinju rasprodavati. Arheološka zbirka prodana je današnjem Arheološkom muzeju u Zagrebu, a ostalo je uglavnom završilo u privatnim rukama.Grof Laval Nugent i supruga Giovanna mirno su počivali cijelo stoljeće u mauzoleju »Mir junaka«, a u susjednim arkadama bili su grobovi njihove djece, unuka i rođaka: sinova Gilberta i Arthura, koji je pokopan sa suprugom Marijom, kćeri Leontine i Jane, koja je sahranjena sa sinčićem Albertom, nećaka Johanna Nugenta i njegovih kćeri Olge i Margherite te Jane Shaw, dugogodišnje dadilje u obitelji Nugent.U obnovi Trsatske gradine 1960-ih godina svi su grobovi uništeni, a gdje su završile kosti pokojnika – do danas je prekriveno velom tajne.

– Svakako pozdravljamo ideju o otvaranju zbirke slika iz ostavštine Lavala Nugenta, tim više što su o njoj pisane knjige, a nitko ju nije vidio. Nakon skorog definiranja namjene cijelog prostora Trsatske gradine ne isključujemo mogućnost da baš u kući Nugent bude dosad javnosti neprikazana zbirka slika, bez obzira na vlasništvo. Uostalom i Prirodoslovni muzej, kojem je osnivač Primorsko-goranska županija, djeluje u zgradi koja je vlasništvo Grada Rijeke – primjećuje pročelnik.Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja i Grad Rijeka nisu prvi put ukrstili koplja zbog vlasništva nad nekretninama, jer su svojedobno vodili spor i oko Guvernerove palače. Grad je preuzeo svu imovinu nekadašnje Općine Rijeka, koja se 1993. uknjižila kao vlasnik na cijeli kompleks Guvernerove palače. Spor se vodio godinama, sve dok 2008. uknjižba nije sudskom odlukom poništena u korist Muzeja, a prema riječima Tee Perinčić od svega su profitirali jedino odvjetnici. Ovo je, kaže, repriza tog slučaja.

– Grad se uporno kocka novcima građana i rasipa ga na beskonačna parničenja. Sumnjam da bi se gradska administracija tako razbacivala i vlastitim novcima – rezolutna je Perinčić.

Politička otimačina

Argumentaciju pročelnika Benca ona smatra nepotpunom, jer u arhivi Muzeja postoje dokazi da je Nugentova kuća Pomorskom i povijesnom muzeju dodijeljena kao obeštećenje za nekadašnju gospodarsku zgradu Guvernerove palače koja je srušena da bi se na njezinom mjestu izgradio Muzej revolucije. Pomorski i povijesni muzej je kuću dobio kako bi na Trsat smjestio Etnografski odjel, nakon što se Muzej revolucije preseli u dvorište Guvernerove palače.

Kuća Nugent poznata je i pod nazivom kuća »Decrevi«, prema geslu iz obiteljskog grba Lavala Nugenta, što znači »Odlučio sam«. Nastala je spajanjem triju manjih stambenih kuća, najvjerojatnije prema zamisli Lavalovog sina Arthura, oko 1870. Zgrada je Arthuru trebala osigurati dostojan smještaj za vrijeme posjeta Trsatu, ali i prostor za smještaj umjetnina.Njegovom smrću vlasnica Trsata postaje grofica Ana Nugent, izvanbračna kći Lavalovog sina Alberta, koja je posjed posve zapustila, a u kući »Decrevi« živjela do smrti 1941. Pet godina kasnije u kuću seli Gradski muzej Sušaka, dotad smješten na trećem i četvrtom katu sušačkog nebodera.Za potrebe muzeja zgrada je radikalno preuređena. S kuće je demontiran zabat na kojem je u kamenu isklesan reljef s motivima Nugentovog grba, kao i timpan s bračnim grbom Lavala Nugenta i Giovanne Riario-Sforze. Oba su premještena na zidove unutar kaštela. U interijeru su uklonjene povijesne žbuke, nestali su oslici i štukature, dok je veliku stropnu sliku iz svečanog salona po sudskoj odluci mogao preuzeti Lavalov praunuk Lewelyn Wallscuchek iz Beča, koji je nakon smrti grofice Ane naslijedio imanje, ali ga nikad nije uživao, jer je nakon 2. svjetskog rata Trsatski kaštel postao općenarodnom imovinom. Danas su jedini preostali inventar obitelji Nugent u kući »Decrevi« tri glazirane kaljeve peći.

U zapisnicima koje nam je pokazala ravnateljica navodi se da je odluku o obeštećenju donijela Općina Rijeka temeljem Zakona o eksproprijaciji i da je rješenje iz 1973. pravomoćno. Tei Perinčić nije poznato kako je kuća na kraju dospjela u ruke Mjesne zajednice Trsat, ali pretpostavlja da se radilo o političkoj otimačini.

– Političkom odlukom je u dvorištu Guvernerove palače izgrađena i zgrada Muzeja revolucije prema projektu arhitekta Nevena Šegvića. On uživa veliki respekt u struci, za ovu je realizaciju dobio i »Borbinu« nagradu, ali tim činom je počinjen kulturocid. Iako je cijeli kompleks imao status zaštićenog kulturnog dobra, naprasno mu je otrgnut jedan dio, tako što je dotad jedinstvena zemljišna čestica podijeljena na četiri dijela, da bi se potom parcela s gospodarskom zgradom izvlastila, posve izuzela iz kompleksa i dala Muzeju revolucije.

To su apsurdi prošlosti. No ako smo za oduzeto dobili obeštećenje, a Grad kuću Nugent toliko želi za sebe, nema problema, možemo se dogovoriti. Spremni smo ju prepustiti u zamjenu za parcelu i zgradu današnjeg Muzeja grada Rijeke. Samo vratite ono što ste nam uzeli. Jednako za jednako – poručuje Tea Perinčić.