U Trstu i Taboru dogodila su se paralelno dva velika festivala posvećena kratkometražnom filmu. No dok je prvi, poznatiji kao ShorTS Film Festival aka Maremetraggio, zbog pandemije COVIDA-19 bio dostupan akreditiranim novinarima od 4. do 12. srpnja isključivo online, potonji se održao u ponešto kraćem izdanju od 10. do 12. srpnja u fizičkom formatu, s agilnim Ivanom Ramljakom koji stoji iza kultnih Kratkih utoraka u kinu Tuškanac.

Dok je potonji strogo vezan za kratkiše, onaj tršćanski programski bogatiji ima i kraću paralelnu dugometražnu selekciju, čiji je vrhunac bio iznimni igranofilmski debi danskog sineasta Illuma Jacobija »The Trouble With Nature«, kojem se svjetska premijera dogodila u sklopu ovogodišnjeg Rotterdama. Iako ja autorov dosadašnji opus strogo vezan za seriju ekstraordinarnih planinskih doksa, ali i njegove arktičke ekspedicije.

Zato nije ni čudo da je »The Trouble With Nature« fokusiran na alpsku izolaciju britanskog filozofa i teoretičara estetike irskih korijena Edmunda Burkea, autora »Filozofskog istraživanja o podrijetlu naših ideja o uzvišenom i lijepom« (»A Philosophical Enquiry into the Origin of Our Ideas of the Sublime and Beautiful«) napisanom 1757. koji je utjecao na brojne njemačke estetičare, od Lessinga do Kanta.
Burke je napisao to seminalno djelo u 19. godini. »Pjesnik razmišlja o prirodi bolje od znanstvenika«, napisao je Novalis. Iako je neurotični Burke osmislio tu istu hipotezu o srazu »uzvišenosti« i »ljepote« u udobnosti vlastita budoara. Shrvan financijskim problemima, Burke se povlači u pastoralnu ljepotu francuskih Alpa u nekoj vrsti bukoličkog »grand toura« u društvu svoje domaćice Wank, koja je provela djetinjstvo na karipskoj plantaži njegova brata.

Znanost i racionalizam

Riječ je, dakle, o dva dijametralna svijeta i percipiranja prirode, koja prizivaju ontološke i postkolonijalne diskurse, bliske Malickovu »Novom svijetu«. Iako alpski krajolici prizivaju i Malickov najnoviji komad »A Hidden Life«. Doduše, u Jacobijevu komadu ima puno više Alberta Serre nego Malicka (šifra: »Povijest moje smrti«). Nanovo su u igri stvarni likovi, ali i njihov iskorak iz prosvjetiteljstva u romantizam. No to više nisu dueli Casanove i grofa Drakule, kao pobjeda romantizma. Iako Jacobijeva priroda ostaje »vampirizirana«, s planinskim glečerima i špiljama, koja će kulminirati autorovim referiranjem na emblematsko platno Caspara Davida Friedricha »Lutalica iznad mora magle«. I sam Friedrich povezuje se s krugom njemačkih romantičara poput Von Kleista i Novalisa. Zato Novalisov polemički aforizam ostaje kvintesencija Jacobijeva komada.

Jer, znanost i racionalizam nisu u stanju prodrijeti u endemsku i melankoličnu uzvišenost prirode. Za romantičare poput Novalisa, priroda je bila i ostala misteriozna i opskurna, uznemirujuća i grandiozna. Nešto o čemu (mali) čovjek može samo sanjati.

U toj istoj prirodi, on se tek može leopardijevski »utopiti«, promatrajući s visine njen žestoki i neukrotivi kaos. Zato je Jacobijev filozof (glumi ga sugestivni Antony Langdon kojeg se prisjećamo iz Affleckova mockumentaryja »I’m Still Here« aka »Još sam tu«)
okupanom hladnom svjetlošću francuskih Alpa, tek naizgled sveden na još jednu fitzcarraldovsku pojavnost. Umjesto Fitzcarraldove lađe koja se probija amazonskom džunglom, Jacobi je fokusiran na čovjeka u potrazi za ljepotom prirode, promatrajući njenu grandioznost i misterij, u pokušajima da njome dominira.

Majka priroda

Zato u Jacobijevu filmu pravo pitanje nije vezano za ljepotu i uzvišenost, već tko je pravi i istinski gospodar – čovjek ili priroda? Zato »The Trouble With Nature« priziva novu geološku eru antropocena, u kojoj sluga postaje gospodar. Jedino rješenje je onaj
famozni »stay with the trouble«. Zato nije ni čudo da se Jacobi u odjavnoj špici referira na citat legendarne feministkinje Donne Haraway. »Znate li tko sam ja?«, upitat će Burke dvojicu alpskih farmera, odjeven u elegantni baršunasti komplet. Iako su njegova vlasulja i napudrano lice miljama udaljeni od Serrinih festivalskih erekcija (šifra: »Sloboda«). Dok se Serrini orgijastični libertinci povlače u noćnu potsdamsku šumu okupani pjevom zrikavaca, Jacobijev filozof se povlači u Alpe. Umjesto erotskih iskušenja Serrinih libidinoznih protagonista, jedina Burkeova napast je otrovna gljiva.

No koliko god se Burkeova odiseja svodi na alpske ledanjake i proplanke, on se uvijek trudi da mu lice ostane vječno napudrano. Iako je taj isti pompozni Burke poznat i kao otac konzervativizma, bez obzira na svo njegovo traganje za uzvišenim. »Gdje su Alpe? Moram ih pronaći. Te planine terora, koje bi me trebale dovesti do uzvišenog«, lamentira Burke uronjen u provansalsko polje lavande. Jer, za Burkea, u prirodi se može urinirati i meditirati jedino u vlastitoj usamljenosti. Usamljenost je jedini mogući dijalog s prirodom u životu jednog nesigurnog narcisa, zatočenog u vlastitom romantizmu.