Svjetska premijera u Art-kinu

"Teatar Chaplin" Z. Kreme: dokumentarac o prvom europskom romskom teatru

Davor Mandić

Film govori o grupi mladih riječkiih Roma koji su pod vodstvom Nasera Sokolija odlučili osnovati prvi amaterski romski teatar u Europi



RIJEKA Prvi romski teatar, neki tvrde i na svijetu, ima svoj dokumentarni film. »Teatar Chaplin« naziv je i teatra i filma, osim što film ima još i podnaslov »Tragikomedija u četiri čina«. Autor filma je riječki dokumentarist Zoran Krema, a javnost će film moći vidjeti na svjetskoj premijeri u riječkom Art-kinu »Croatia« u srijedu, 31. listopada u 20 sati. Oni pak koji na premijeru ne stignu, moći će film pogledati 2. studenoga u 18 sati. 


    Film govori o grupi mladih Roma koji su pod vodstvom Nasera Sokolija odlučili osnovati prvi amaterski romski teatar u Europi, a možda, kako je rečeno, i u svijetu. Film istražuje motivaciju u pozadini ove neobične inicijative, razne peripetije prilikom stvaranja nove predstave Teatra i prvih međunarodnih nastupa. Glavni lik filma je sanjar koji, kao i junaci klasičnih tragedija, u sebi nosi tragičnu krivnju, o kojoj gledatelji saznaju postupno. Tako ovaj film postaje i priča o njemu, ispričana u formi tragedije, koja se autoru nametnula sama po sebi.   


 Brkati vođa


Prema definiciji, tragedija se sastoji od četiriju glavnih dijelova: prologa, epizodija, stazima i eksoda. Na taj je način strukturiran i film, no uz nezaobilaznu dozu komedije i pozitivnog pogleda na život – kaže autor – kojeg smo upitali otkud motivacija za snimanje tog filma. 




    – Bila je 2006. godina kada je pored mene, dok sam sjedio za šankom u klubu »Palach«, prošla skupina mladih tamnoputih djevojaka i momaka. Zalizane frizure i modni detalji poput Dolce & Gabbana remenja i majica, briljantin u kosi, odskakali su od uobičajenog rokerskog štimunga u slavnom klubu. Tada mi je ponosno tadašnji voditelj kluba Damir Čargonja rekao: »To su naši cigani. Nemaju gdje održavati probe pa sam im ustupio dio kluba«. 


    Odmah sam išao zaviriti o čemu se radi, i tako između reda plesa i reda glume upoznao brkatog vođu ove vesele skupine – Nasera Sokolija. Njegov entuzijazam oko Teatra »Chaplin« bio je više nego očit, a predstavnici teatra su bili toliko komični i originalni da se već tad rodila ideja za ovaj film – kaže Krema.   


Ostvarivanje snova


I tako je krenuo u avanturu u kojoj nitko nije baš znao kako će završiti, da bi se tijekom godina snimanja Naser i on potpuno sprijateljili, što se, kaže, u filmu i osjeti. Krenula su onda gostovanja po Hrvatskoj, Makedoniji pa čak i Londonu. Za sve se to Krema zahvaljuje i Odjelu za kulturu Grada Rijeke, koji je sufinancirao film. 


    A Naser Sokoli u svemu tome? 


    – Naser je bio sanjar koji je u neviđenom organizacijskom kaosu uspio dokazati meni, kao prijatelju i autoru filma, a nadam se i ostalim gledateljima, »kako se može pratiti svoje snove i postići nešto bitno«. Uspio je dokazati da smo svi smo mi ljudi isti, bili Romi ili Hrvati. Jer kada se sve stavi na papir, Naser je stvorio četiri predstave i ostavio velik trag u romskoj manjini, dok su neki drugi možda samo puno pričali, a malo djelovali – kaže Krema, zaključujući: 


    – »Teatar Chaplin« dokumentarni je film nakon kojeg se osjećaš ponosno kada ti Romi kažu: »Krema, pravi si cigan!«