Posjet nakladnicima

Kako se Sandorf snašao u koronakrizi: Nakon velikog zamaha, šok i konsternacija

Davor Mandić

Ivan Sršen - Sandorf, naslovnica romana Roberta Perišića

Ivan Sršen - Sandorf, naslovnica romana Roberta Perišića

U Sandorfu su se, kako kaže Ivan Sršen, baš bili dobro ekipirali i posljednja dva do tri mjeseca prije korone osjetno povećali prodaju, a onda je došao šok i shvatili su da je najvažnije ostati na okupu. Dva mjeseca kasnije još su svi tamo



Popuštanje epidemioloških mjera mnogima će prilično olakšati, a nekima i omogućiti sada već prilično narušenu egzistenciju. Od toga, dakako, nisu izuzeti ni domaći izdavači knjiga, koje nastavljamo posjećivati s naramkom pitanja o tome kako su se snašli u ovoj koronavirusnoj krizi. Ovaj put u posjeti smo agilnom srednjevelikom izdavaču Sandorfu, specifična, često vrlo hrabra nakladničkog plana, a razgovaramo s njegovim osnivačem Ivanom Sršenom.


Sršen nam potvrđuje da je koronavirusni šok bio velik za sve, pa tako i za njih.



Državne mjere pomoći




– Prvo je bila konsternacija; kako uopće preživjeti sljedeći mjesec, jer situacija i prije ove krize nije bila bajna. Ali da ironija bude veća, mi smo se bili baš dobro ekipirali i posljednja dva do tri mjeseca prije korone osjetno povećali prodaju i prisutnost u medijima, na društvenim mrežama. Baš smo osjetili zamah, a onda je došao taj šok i shvatili smo da je najvažnije da ostanemo sabrani i na okupu. I evo, dva mjeseca kasnije još smo svi ovdje – kaže Sršen, napominjući da je to dijelom zahvaljujući i državnim mjerama pomoći.


Iako ne znaju kako će dalje biti, Sršen kaže da se ne predaju. Jasno mu je da se neće lako vratiti na razinu na kojoj su bili prije virusa, ali veseli ga što ostvaruju dobru komunikaciju s publikom, što je nastavak dobrog odnosa s njima zadnjih godina. No Sršen primjećuje da se njima u Sandorfu, a pretpostavlja da je tako i drugim nakladnicima koji imaju tu mogućnost, po zatvaranju knjižara povećao promet preko web knjižare.


– Možda je to jedino dobro u tom lošemu, jer moram reći da su knjižare jedini pravi medij komunikacije između izdavača i čitatelja, gdje čitatelj može doći i provesti neko vrijeme, pregledati što ima, informirati se, pa i bez kupovine. Kad je taj kanal zatvoren, vidjeli smo da su čitatelji potražili direktnu komunikaciju s nama. No sjajno je da su se knjižare ponovo otvorile i prema brojkama koje smo dobili u zadnjem tjednu travnja, mislim da su ljudi jedva čekali da se vrate u njih – kaže Sršen, svjestan da izdavač ne treba misliti na one koji prema standardnim anketama o čitanosti knjiga ne čitaju i ne kupuju knjige, već se prije svega treba skoncentrirati na svoju publiku.



Perišićev uspjeh u Americi


Nas je obradovala vijest iz Amerike, gdje je roman Roberta Perišića »Područje bez signala« dobio odličnu kritiku u New York Timesu, što bi moglo značiti i lijepi uzlet inače dobro prihvaćenog Perišića u Americi, koji je tamo prisutan i svojim romanom »Naš čovjek na terenu«. S obzirom na to da je Sandorf i jedna od rijetkih hrvatskih pojava: književna agencija, zanima nas kako se taj uspjeh reflektira na njih.


– U slučaju dobre prodaje u Americi, naravno, i mi kao agenti imamo svoj dio. Najveći dio ide autoru, a jedan dio ide agentu. Medijski uspjeh toga romana je super; reakcije su odlične, još i bolje nego što je to bilo za »Našeg čovjeka na terenu«. Nažalost, knjižare u Americi još uvijek su zatvorene, ali uz ovakav medijski odjek i s takvim kritikama vjerujem da će biti u vrhu potražnje za prijevodima. Vidjet ćemo kad se sve normalizira. Ja sam optimist. Perišićev roman je sjajan, a ima i dobar prijem. Život te knjige sigurno neće biti kratak – kaže Sršen.


Mnogi izdavači morali su korigirati svoj nakladnički plan, neki i značajno. I Sandorf je neke knjige morao odgoditi, pogotovo one koje su trebale izaći od ožujka do lipnja, pa se sve pomaklo za dva ili tri mjeseca unaprijed, no oni nastoje ne smanjiti izdavački plan za ovu godinu.


– Uvijek su to teške odluke, jer mi smo i inače rastegnuti do maksimuma i vrlo pažljivo gledamo što će ući u godišnji plan, pa nam je teško prebacivati na sljedeću godinu. No nekad jednostavno ne možeš drugačije. Sada nastojimo ne prebacivati, osim u slučajevima kada je zbog krize došlo do realnih kašnjenja, zaostataka autora ili prevoditelja – kaže Sršen, dodajući da oni već zadnjih pet godina objavljuju između 25 i 30 naslova te zasad planiraju na tome i ostati.



Knjiške uzdanice


Od knjiških uzdanica koje nas iz Sandorfa očekuju Sršen najavljuje Perišićevu novu zbirku pjesama, naslova »Siromašan čovjek kojeg boli glava«, koja je upravo u tisku. Perišić je inače jedan od onih domaćih pisaca koji je imao tipičnu spisateljsku »karijeru«: krenuo je zbirkom pjesama, nastavio zbirkom priča, da bi došao do romana i postao »pravi pisac«, kako se to voli reći u kulturi u kojoj pisanje pjesama i priča nije prava umjetnost. No Perišić je i tu unešto drugačiji, jer on poeziju zapravo nikada nije prestao objavljivati. Ne ide to tako često, doduše, jer je od nastupne zbirke »Dvorac Amerika« iz 1995. trebalo proći 17 godina do sljedeće, no ovih osam do potonje ipak skraćuje to čekanje, osim što nam i opet nudi Perišića pjesnika.


Uz Perišićevu zbirku, u tisku je i druga suradnja spisateljice Olje Savičević Ivančević i ilustratora Svjetlana Junakovića na dječjoj knjizi »Sami na cilome svitu«. Ta je suradnja inače počela na slikovnici »Šporki Špiro i Neposlušna Tonka« (2017.), koja je ujedno označila Sandorfov početak objavljivanja serije slikovnica za djecu.


Sršen nam osim ovih dviju knjiga najavljuje i jednu, kako ju je nazvao, skrivenu bombu za širu publiku: knjigu »Sve bio je ritam« autora Borisa Leinera, uz ilustracije Davora Šunka.
– To su Leinerovi kratki zapisi iz raznih perioda njegova života, papreni, nemilosrdni, i za svakog fana Azre, ali i općenito svakoga tko bi želio čitati o 70-ima, 80-ima, pa i 90-ima – kaže Sršen.
Krajem ljeta trebala bi iz Sandorfove radionice izaći i još jedna zanimljiva knjiga: »Nitko odavde ne izlazi živ« (No One Here Gets Out Alive), biografija Jima Morrisona iz pera Dannyja Sugermana, svojevremeno menadžera The Doorsa. Uz ovu knjigu, očekuje se i novi roman Srđana Valjarevića, koji će istovremeno izaći i u Srbiji, no Sršen nam navodi i četiri, kako kaže sjajne knjige koje su izašle baš kad je krenuo opći »lockdown«. Dvije su zbirke priča, sam vrh europske kratke priče prema Sršenu: »Pavijan«, danske spisateljice Naje Marie Aidt, i »Anomalije« talijanskog pisca Maura Covacicha, zbirka priča iz 1998. koja je Hrvatima prošla ispod radara, no zato je tu Sandorf da to ispravi.



Misteriozni autor


Neobičan pothvat za ovoga izdavača je i objavljivanje skandinavskih krimića, no Sršen je uvjeren da je roman »Oprosti« Ide Hegazi, nagrađen i Europskom nagradom za književnost, odličan i da transcendira žanr krimića, odnosno ljubavnog trilera. Neobičan pothvat za bilo kojeg izdavača u Hrvatskoj je i objavljivanje poezije, a tome se (o)dao i Sandorf, pa osim novog Perišića donosi još knjiga pjesama, i to bosanskohercegovačkog autora Uroša Bojanovića, Splićanina Ante Jelenića i Umažanke Maje Klarić, no najviše će pažnje, pretpostavljamo, ipak izazvati knjiga pod naslovom »Poslije tebe samo noć«.


Autor je te knjige misteriozni Sven Adam Ewin, koji ne staje na mistifikaciji svoje osobe, uporno i uspješno ne otkrivajući svoj građanski identitet, već najavljuje i da mu je ovo posljednja knjiga. Sršen kaže da je on njih odabrao, a oni su izazov prihvatili. Pitamo Sršena zna li njegov identitet, ne mora nam ga otkriti, no Sršen nas uvjerava da ne zna. Kako će riješiti pitanje honorara i drugih stvari koje iziskuju barem neke informacije od onih koje ovaj pjesnik pokušava sakriti, Sršen još uvijek ne zna, no ta mu je briga trenutno sigurno jedna od slađih.


O pjesništvu i misterijima


Lijepa je priča o uredniku poezije u Sandorfu, koji sada postaje jedan od rijetkih izdavača u Hrvatskoj za kojeg se može reći da objavljuje poeziju, odnosno da to nisu tek sporadični naslovi za koje se uspjelo pribaviti nešto javnog novca. Riječ je o Matku Abramiću, koji je i sam pjesnik, no njegova priča sa Sandorfom započinje prije pet godina kada je Abramić došao ovome nakladniku na stažiranje. No čim se Sršenu otvorila prilika da ga zaposli, to je i učinio.
– Sad nas ima šestero i ekipirani smo bolje nego ikada – kaže Sršen, izražavajući nadu da će tako i ostati.