Dirigent Igor Vlajnić nedavno je prisegnuo na Županijskom sudu u Rijeci za sudskog vještaka za glazbu, prvog i jedinog u Hrvatskoj. Vlajnić je dugogodišnji dirigent riječkog HNK-a Ivana pl. Zajca, a odnedavno je i predavač – vanjski suradnik u Školi pjevanja »Tony Cetinski« u Opatiji.

Na početku razgovora Igora Vlajnića pitamo kako je došlo do toga da postane sudski vještak za glazbenu umjetnost i zašto se uopće pojavila takva potreba.

– Prije svega želim istaknuti da prilično nerado razgovaram o ovoj temi iz razloga što je sukladno pozitivnim propisima Republike Hrvatske sudskim vještacima zabranjeno isticanje ovog svojstva u svrhu reklamiranja. Međutim, kako se ovdje ne radi o reklami, mogu samo reći da je važno i korisno imati stručne osobe za sva relevantna područja kako bi ih se moglo koristiti u slučaju potrebe. Proces izobrazbe koji traje gotovo godinu dana uključuje aktivno sudjelovanje u pravnim procesima kako bi se dokazana stručnost kandidata nadogradila iskustvom iz područja prava, koje je važno za pravilni rad u ovom svojstvu. Sudski vještak nije sud, niti je njegova uloga takva, nego je on samo pomoćnik suda, neovisan i nepristran, koji pomaže sudu da donese pravednu odluku.

Stručno mišljenje

Kako je izgledala sama prisega? Na što ste se obvezali?

– Prisega je, kao i cijeli proces imenovanja i rada sudskih vještaka, propisan Pravilnikom te sama po sebi nije nekakav spektakularni događaj. Svakako je naglasak na objektivnosti i nepristranosti u radu, što je i logično.

Koji su primjeri situacija u kojima biste trebali reagirati? Što će u tom smislu biti vaš posao kao sudskog vještaka?

– Mnoge su zablude oko poslova vještaka, a jedna od najčešćih je da on donosi konačnu odluku ili da ga se angažira privatno. Naime, svaki je sudski vještak u pravilu angažiran od strane suda i donosi stručno mišljenje temeljem dokaza koji mu se predoče i pitanja koja mu se postave. Činjenica da područje glazbene umjetnosti nije do sada bilo pokriveno nekom osobom u svojstvu vještaka zasigurno pokazuje da je moje imenovanje pozitivan korak, ako ništa drugo, onda kao mogućnost da se u slučaju potrebe angažira izobražena, stručna i osoba imenovana po propisima. Nadam se da će u budućnosti sud i
koristiti ovu mogućnost ako i kada se pojavi takva potreba, a prema mojem dosadašnjem osobnom iskustvu – neovisno o procesu imenovanja – takva potreba zasigurno postoji.

Inovativna i drugačija škola

Postali ste i predavač u Školi pjevanja Tonyja Cetinskog. Što ćete točno raditi?

– Škola pjevanja »Tony Cetinski« ovih je dana otvorila vrata u Opatiji. To je doista velik događaj kako za Opatiju, tako i za naš kraj. Živimo u svijetu mogućnosti i svaka nova mogućnost koja je kvalitetna, održiva i dostupna, svakako je pohvalna. Gospodin Cetinski oblikovao je i oživio svoju želju da mladima koji se žele baviti glazbom omogući jedan drugi pogled na glazbeno obrazovanje i struku. Kao jednu od najvećih kvaliteta ove škole mogu istaknuti potpunu usmjerenost na kandidate, individualni pristup i dostupnost, posebno onu financijsku. Naime, cijene u školi su izuzetno popularne i pristupačne, ali i oblikovane prema svačijim mogućnostima i željama. Polaznici, osim pjevanja, dobivaju i određenu teorijsku podlogu, osnove povijesti glazbe, stilskih karakteristika i slično, ali u potpunosti prilagođeno potrebama ovog glazbenog izričaja.

Škola nema pretenziju pratiti program državnih škola, dapače – želja je biti inovativan i drugačiji, ali uvijek s naglaskom na kvaliteti. Mnogi se danas bave raznim podukama, često upitne stručnosti, a u pravilu i s nereguliranim pravim statusom, odnosno »na crno«. Zadovoljan sam što Škola pjevanja »Tony Cetinski« nosi i ime ovog našeg poznatog pjevača, što je i garancija da će se on osobno zalagati da pod tim imenom rad bude kvalitetan i uspješan. Moj
udio u tome je pomaganje svojim stručnim znanjem i pedagoškim iskustvom koliko mi to prilike budu dopuštale, s obzirom da je moj osnovni posao u Kazalištu i dalje na prvom mjestu.

Koji su preduvjeti da bi se postalo (dobrim) pjevačem? Na koji način vi u tome možete pomoći?

– Ako govorimo o pjevačima na našoj estradnoj sceni, mislim da je, osim talenta, znanja i rada, svakako potrebna prilika i malo ili puno sreće. Osim inicijalnog talenta, vrlo je teško igdje steći potrebno znanje, održati kontinuitet rada, ali i dobiti priliku. Pod pojmom »znanje« ovdje mislim na specifično znanje nastupanja i pjevanja u ovom glazbenom izričaju, koje nije moguće dobiti na puno mjesta. Mislim da moje iskustvo tijekom godina uključuje priličan broj projekata bliskih upravo potrebama polaznika Škole, a također i interdisciplinarni pristup problemu i pjevačkom pozivu s obzirom na moje široko formalno i neformalno obrazovanje koje uključuje dirigiranje, pjevanje i ekonomiju na diplomskoj razini. Sama Škola trudit će se svojim polaznicima pružiti mogućnost otkrivanja talenta, stjecanja znanja, vještina i iskustva, predani rad i prijeko potrebnu priliku za nastup. Nedostaje jedino sreća, ali na to ne možemo utjecati!

Zahvalnost publici

Pripremate li nešto novo u »Zajcu«, koji je ovih dana ponovo otvorio vrata nakon stanke zbog korone?

– Izuzetno smo sretni što nam je Kazalište opet otvoreno i jedva čekamo pokazati sve što možemo našoj publici. Zadovoljstvo je bilo ponovo nastupiti pred publikom koja je na koncert »Operetnih evergreena« došla u broju koji nadilazi moja očekivanja jer sam imao dojam da je strah od koronavirusa i dalje prisutan. Međutim, želja naše publike da dođe na naše koncerte i predstave i dalje je prisutna i vidljiva pa nam to svakako daje nadu i vjeru u budućnost. Trenutno, s obzirom na epidemiološke mjere, pripremamo manje forme poput komornih koncerata, recitala, monodrama i slično, ali intenzivno radimo i na većim formama s obzirom na najave o popuštanju mjera.
Mislim da naša publika razumije trenutnu situaciju i da je vrlo teško osmisliti neki dugoročni program pa je potrebno pratiti sve ono što radimo. Zahvalni smo doista što i dalje imamo publiku, a svima poručujem da posjet Kazalištu u ovom vremenu znači više od konzumacije kulturnog sadržaja: to je podrška očuvanju kapaciteta i mogućnosti da u našem gradu i dalje imamo ovako značajnu kulturnu ustanovu koja će i u ovim izazovnim vremenima na leđima svojih domaćih umjetnika iznijeti svaki teret i savladati teškoće s kojima se susrećemo. Nadam se da će se takvo zalaganje vrednovati i u budućnosti, kad vremena budu mnogo povoljnija i da nećemo zaboraviti sve što nam se dogodilo.