MAKARSKA Bilo je pomalo riskantno otvoriti drugo izdanje filmskog festivala DokuMa, posvećenog dokumentarcima iz cijelog svijeta, poljskim filmom ceste »Otac i sin« Pawela Lozinskog: to nije jedan od onih filmova koji donose dramatične, potresne priče sa snažnim preokretom, a nije niti »feel-good« dokumentarac koji bi široku publiku natjerao da se naglas smije i »navukao« je da prati ostatak programa. 

Ali rizik se isplatio: »Otac i sin«, prikazan u četvrtak na Kačićevom trgu, pridobio je publiku makarskog festivala intimnom pričom o disfunkcionalnom odnosu između sredovječnog filmaša i njegovog oca, čovjeka od kojega je baštinio karijerni odabir, sličan smisao za humor i ukus za začudno u filmovima. Obojica vole Woody Allena, obojici znači njihovo židovstvo. I zajedno putuju kroz europske zemlje u kojima ih čak i pozitivne stvari, poput dobre organizacije austrijskih ugostiteljskih objekata, podsjećaju na nacizam. 

Ali Pawel i njegov otac imaju različite poglede na roditeljstvo. Pawel je danas i sam otac koji se hvasta načinom na koji odgaja svoju djecu: taj je odgoj izgrađen na opoziciji onome što je sam prošao u djetinjstvu. Umjesto da pokuša svojoj djeci biti najbolji prijatelj, kako je to činio njegov otac (a prema čemu od gaji duboki prezir) – on cijeni uspostavljanje krućeg autoriteta. Ispočetka benigno putovanje postupno prerasta u mučnu paljbu međusobnih optužbi i gorkih sjećanja na bračne prevare, očeve ljubavnice, nove žene i djecu začetu u novim brakovima, i majčino samoubojstvo.

Dva lica Stevea McQueena

U nastavku festivalskog programa, u kojemu je bilo tridesetak premijera i koji je dobrim omjerom kvalitetnih domaćih i inozemnih filmova napravio veliki korak prema statusu vodećeg specijaliziranog filmskog festivala u Dalmaciji, tema hrvanja s naslijeđem otaca – tako znakovita i važna na Balkanu – produbljena je i drugim naslovima. Na primjer, srpski dokumentarac »Igraj!« Andreja Kolencika govori o izgubljenom djetinjstvu starmalog dječaka koji živi sa samohranom majkom (»Možda ću lagat’, ali mama radi 24 sata dnevno«, kaže on), a odgaja ga djed koji je, čini se, odsutan i hladan i ovisan o kockarnicama. Tamo, za aparatima, u sali za bingo i oko ruleta, dječak provodi djetinjstvo. I vide se opet ti podbačaji otaca, koji u filmu imaju snagu metafore. 

Jedan od programskih hitova, film »Ja sam Steve McQueen« Jeffa Renfroea, prikazan na najljepšoj festivalskoj lokaciji, u Ljetnom kinu na rivi, okuplja široku paletu sugovornika iz Hollywooda – glumce, producente, manekenke i bivše žene jednoga od najslavnijih glumaca svih vremena. I taj biografski film, obilježen nabrijanom produkcijom, ali s malo redateljske kreativnosti, posredno se bavi velikom temom koja je na festivalu isplivala u prvi plan, temom dijaloga djece s naslijeđem očeva – samo, ovdje taj dijalog nije obilježen traumom nego, baš naprotiv, divljenjem. Sin Stevea McQueena, koji bi imao mnogo razloga da s gorčinom gleda na život svoga slavnog oca – preljubnika i čak agresivca, kako između redova govore njegovi suradnici i bivše drage – odmalena je slijepo zaluđen očevim likom i djelom i čak ga u svojim već poznim godinama tinejdžerski udivljeno oponaša.

Žene između hrabrosti i očaja

Od socijalno angažiranih dokumentaraca osobito je bio dojmljiv onaj »Minerita« španjolskog redatelja Raúla de la Fuentea, koji je u nedjelju navečer u Ljetnom kinu na svečanom zatvaranju proglašen najboljim filmom. Odlučio je tako žiri u sastavu Nenad Puhovski, Goran Trpčevski i Andrej Korovljev. U programu najavljen kao vestern o tri žene koje u Boliviji rade u ilegalnom rudniku, »Minerita« je i vizualno snažan prikaz svakodnevice žena između hrabrosti i očaja, koje za crkavicu riskiraju život. Bore se, usput, sa sveprisutnim muškim nasiljem (jezive seksualne predatore rastjeruju dinamitom) i strahom od toga da će biti žive zakopane kad se tuneli zatrpaju zbog eksplozija plina, što se nerijetko i događa.

Nagrada publike pripala je pak nizozemskom filmu »Moj najdraži je*eni mobitel« Eefa Hilgersa o srednjoškolki kojoj ovisnost o mobitelu fatalno uništava samopouzdanje. DokuMa festival završio je preksinoć projekcijom dokumentarca »Iskreni lažov« redatelja Justina Weinsteina i Tylera Measoma o životu osebujnog majstora iluzije koji je posvetio život razotkrivanju lažnih gurua new agea.