Autorica se odlučila za crno-bijeli film kako bi lica i ljudi bili u prvom planu
RIJEKA U Art-kinu Croatia sinoć je pred prepunim gledalištem prikazan film »Polazište za čekanje« mlade riječke redateljice Maše Drndić. Protagonist njenog dokumentarnog filma je autobusni kolodvor Žabica, slijepo crijevo Rijeke.
Lica radnika, putnika i prolaznika vode nas kroz ovaj »dnevni boravak« grada i jednu posve neobičnu zajednicu koja na autentičan način krpa rupe dotrajalog sistema, sizifovski kotrljajući se kroz dan.
To bi bio kratak opis ovog filma koji je sniman gotovo dvije godine i prikazuje različita lica Žabice – neuglednog kolodvora koji je premalen za potrebe razvijenog grada i vječito je privremeno rješenje. Kroz raznolike likove koji se okupljaju na Žabici redateljica i scenaristica Maša Drndić zahvatila je i širi društveni kontekst današnje Hrvatske.
Nakon filma s redateljicom je razgovarao Marin Lukanović, koji je postavio pitanje: zašto crno-bijeli film?
– Dosad me to nitko nije pitao – odgovorila je Maša Drndić i dodala da crno-bijelo savršeno odgovara temi. Žabicu, naime, vidim kao nešto između sadašnjosti i prošlosti, premda možda čak i više odiše prošlošću. Odlučila sam se za crno-bijeli film jer mi je bilo važno pokazati lica i da ljudi budu u prvom planu. Na Žabici sam provela dosta dugo vremena, a ono što sam snimila na kraju je poprimilo imaginarnu formu. To je lokacija koja se iz dana u dan mijenja, jer tu stalno dolaze drugi ljudi. Ima tu puno priča i likova. Zapravo je cijela ta lokacija poput jedne osobe. Bilo je i ljudi koji se nisu željeli snimati, jer se boje kamere – osvrnula se Maša Drndić.
Maša Drndić diplomirala je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci te magistrirala pri Baltic Film and Media School u Tallinnu. U posljednjih sedam godina bavi se intenzivno filmom te je autorica nekoliko kratkometražnih i srednjemetražnih dokumentarnih i eksperimentalnih filmova. Film »Polazište za čekanje« nastao je u produkciji »Filmaktiva«, a sufinanciran je sredstvima Grada Rijeke i Hrvatskog audiovizualnog centra. Glazbu za film potpisuju »Japanski premijeri«.
