Foto Nikola Blagojević
Popis autora poruka za Svjetski dan kazališta jedan je od najimpresivnijih popisa poznatih imena iz svijeta kazališta
povezane vijesti
Danas se obilježava Svjetski dan kazališta. Od 1962. godine, na dan 27. ožujka, organizira ga ITI. Taj je datum odabran na 9. svjetskom kongresu ITI-ja, održanom 1961., a povezan je s otvorenjem prve kazališne sezone u Teatru nacija u Parizu. Ovaj dan kazališnim je ljudima prilika da podsjete javnost na snagu izvedbenih umjetnosti i umjetničkog stvaralaštva koja proizlazi iz kolektivnog kreativnog čina. Ujedno je to i prigoda za podsjećanje na kazališne doprinose u produbljivanju razumijevanja i mira u svijetu. Na taj dan u kazalištima se prije predstava čitaju poruke, a u nekim je teatrima ulaz na predstave besplatan. Popis autora poruka za Svjetski dan kazališta jedan je od najimpresivnijih popisa poznatih imena iz svijeta kazališta. Dovoljno ih je spomenuti tek nekoliko: Jean Cocteau, Arthur Miller, Peter Brook, Eugene Ionesco, Laurence Olivier, Richard Burton, Ellen Stewart, Edward Albee, Vaclav Havel i drugi.
Ove godine autor međunarodne poruke je poznati glumac i kazalištarac Willem Dafoe. Na početku poruke on naglašava da je glumac prvenstveno poznat kao filmski glumac. No, kako podsjeća, njegovi su korijeni duboko u kazalištu. Bio je član glumačke skupine Wooster Group od 1977. do 2003.; stvarali su i izvodili izvorne predstave u The Performing Garage u New Yorku te nastupali širom svijeta. Radio je i s Richardom Foremanom, Robertom Wilsonom i Romeom Castellucijem. Sada je umjetnički direktor Bijenala kazališta u Veneciji. Ova funkcija, događaji u svijetu i želja da se vrati kazalištu snažno su oblikovali njegovu vjeru u jedinstvenu pozitivnu moć i važnost teatra. Između ostalog, prisjeća se:
U skromnim počecima moga djelovanja pri Wooster Group, kazališnoj družini iz New Yorka, često bi na nekim izvedbama u svom kazalištu privukli vrlo malo publike. Pravilo je često glasilo da ako ima više izvođača nego publike, možemo se odlučiti na otkazivanje. No nikada to nismo učinili. Mnogi iz družine nisu bili profesionalni kazalištarci, već ljudi iz različitih profesija koji su se okupljali kako bi stvarali teatar; iako show must go on nije zapravo bila naša mantra, osjećali smo obavezu da nastavimo svoje susrete s publikom. Često bismo također imali probe tijekom dana, a navečer izvodili materijal kao radnu verziju. Ponekad bismo godinama radili na jednoj predstavi, uzdržavajući se putujućim izvedbama starijih predstava. Višegodišnji rad na nekom komadu često bi mi postao zamoran, a probe pomalo naporne, no takve neizbrušene izvedbe uvijek su bile uzbudljive – iako bi nam malobrojna publika došla kao osuđujuća presuda razine interesa za naš rad. Shvatio sam svejedno da koliko god malo ljudi došlo, publika kao svjedok kazalištu daje smisao i život… Kao glumac i kazališni autor i dalje vjerujem u moć teatra…«, naveo je Willem Defoe. Njegovu poruku s engleskog je prevela Ivana Ostojčić.
Hrvatsku poruku za Svjetski dan kazališta potpisuje glumac Boris Svrtan.
Bez kazališta se ne može…’, rekao je u svom ‘Galebu’ Anton Pavlovič Čehov. Bila je to na početku 20. stoljeća poruka nade, optimizma, ali izrečena već tada ne bez izvjesne ironije. Današnje vrijeme, nažalost, pokazuje da se bez kazališta itekako može, jedini je problem što bez kazališta svijet vrlo izvjesno i vrlo brzo tone u mrak neobrazovanosti, nepismenosti, brutalnosti i isključivosti, čemu smo svakodnevno svjedoci… Svjesni smo nemogućnosti da kazalište iz ovih stopa promijeni svijet, ali smo isto tako svjesni ogromne moći kazališta, koje može snagom glumačke riječi, ideja, metafora i slika pokrenuti velike stvari kao što je to činilo u svojoj bogatoj povijesti. Takozvane političke elite, koje nas često doživljavaju kao usputnu igru, skup ukras kulture i uglavnom suvišan trošak, mogu s naših scena čuti ozbiljna upozorenja o svijetu u kojem zajedno živimo. ‘All the world’s a stage’, uskliknuo je Shakespeare i tako svijetu pokazao njegovo razbijeno ogledalo… Dajemo obećanje večeras sebi i pred vama, nikada se nećemo odreći predivne moći kazališta, tih emocija, strasti, ironije i smijeha kojima svaku večer, u zajedničkoj suigri s vama, kazalište obnavlja svoju snagu«, ističe Boris Svrtan.