U povodu 30. godišnjice smrti britanskog slikara Francisa Bacona, Sotheby’s 24. listopada prodaje djela u korist zaklade »Bacon« u Monaku. Ovim povodom francuski Le Figaro podsjeća da je tri godine nakon što je predstavljao Veliku Britaniju na Venecijanskom bijenalu Bacon 1957. stigao u Pariz, gdje je održao svoju prvu izložbu i svoju seriju »Van Gogh« inspiriran životom slikara. »Volim Pariz. Vjerujem da je Pariz najdivniji grad na svijetu«, izjavio je ovaj umjetnik. U glavni grad Francuske vratit će se za svoju retrospektivu u Grand Palaisu, 1971. godine, kada je George Dyer, njegov ljubavnik, njegov pouzdanik i njegov model često predstavljen na triptisima, počinio samoubojstvo u hotelskoj sobi.

Upravo tu snažnu vezu s Francuskom ističe kolekcija monegaškog biznismena Majida Boustanyja. Ovaj mecena libanonskog podrijetla osnovao je 2014. godine u Kneževini »Francis Bacon MB Art Foundation«, neprofitnu zakladu za promicanje djela umjetnika, posebice razdoblja u kojem je živio i djelovao.

Francis Bacon (Dublin, 28. listopada 1909. – Madrid, 28. travnja 1992.) je najslavniji engleski slikar 20. stoljeća. Kao istaknuti predstavnik nove figuracije, ubraja se u najoriginalnije umjetnike europskoga slikarstva povezanoga za ekspresionističku tradiciju. Povjesničar umjetnosti Robert Hughes ga je opisao kao »najneumoljivijeg lirskog umjetnika 20. stoljeća u Engleskoj«, a možda i u svijetu, te zajedno s De Kooningom, kao »najvažnijeg slikara uznemirujućih ljudskih figura 1950-ih godina«.

Francis Bacon, rođen u Irskoj, imao je težak odnos s ocem, ratnim veteranom i trenerom trkaćih konja koji nije mogao podnijeti slabost i homoseksualnost svoga sina. Otuđen od obitelji zbog svoje različitosti, 1926. Bacon se preselio u London, počeo je čitati djela njemačkog filozofa Friedricha Nietzschea i postao dizajner interijera i namještaja. Prerastao je u jednog od najcjenjenijih slikara 20. stoljeća. Kroz svoje slike je istaknuo sve nedosljednosti svoga vremena. Usmjerio je svoje istraživanje o ljudskom stanju kao metafori života, iskrivljujući slike stvarnosti u potrazi za istinom koja se krije iza vanjskog izgleda.

Počinje raditi kao samouk. Izlaže od 1932. godine, a 1946. prvi put u grupi mladih engleskih slikara. Nakon boravka u Berlinu i Parizu vraća se u London 1928. godine. Lutao je dugo kao boem, kockar, homoseksualac i dizajner. Kasnije je objasnio odgađanje svoje umjetničke karijere jer ga nijedna tema nije mogla dovoljno dugo okupirati. Usprkos svojim egzistencijalističkim pogledima, Bacon je bio vrlo karizmatična, govorljiva i načitana osoba. Ovaj plodan umjetnik večeri je provodio u jelu, piću i kockanju u londonskom Sohou s brojnim istomišljenicima kao što je bio Lucian Freud. Nakon samoubojstva njegova ljubavnika, Georgea Dyera, Baconova umjetnost postaje trezvenija, introspektivnija i okupirana prolaznošću vremena i smrću.

Ekspresivnom snagom teme iz svakodnevice i portrete transponira u simboličke motive, deformirane i halucinantne vizije (»Tri studije za jedno raspeće«, 1944.). Osobito su sugestivni njegovi unakaženi ljudski likovi na temu raspeća, prikazani poput sablasti ili osakaćeni u neprirodnim skraćenjima (»Studija prema Velázquezovu portretu pape Inocenta X.«, 1949; »Studija za portret II.«, 1955; »Studija ljudskog tijela«, 1982.). Njegovo najznačajnije platno »Slika« (1946., New York, Museum of Modern Art) prikazuje čovjeka mesoždera u klaonici, kojem je glava zaklonjena kišobranom (asocijacija na strahote Drugog svjetskog rata).

Nakon početnog neuspjeha izložbe iz 1933. godine, Bacon je napustio slikarstvo na gotovo desetljeće i vraća mu se tek u ratom srušenom Londonu 1943. godine. »Tri studije za jedno raspeće« je prvo njegovo zrelo djelo i sam Bacon je otpisao sva svoja djela prije ovoga. Njegove apstraktne figure su obično izdvojene u staklenim ili metalnim kavezima nasuprot plošne i neopisujuće pozadine. Bacon je rekao kako slike vidi u serijama, te je obično određeno razdoblje slikao izdvojenu figuru i to često kao diptih ili triptih, stvarajući tako serije varijacija jednog motiva. To su bile Picassom inspirirane slike 1930-ih, izolirane muške glave u sobama ili geometrijskim konstrukcijama 1940-ih, vrišteće pape i životinje 1950-ih i različite verzije prizora raspeća ranih 1960-ih te portreta prijatelja i poznanika kasnih 1960-ih.

Po snazi kojom je svojem osjećaju tjeskobe davao vizualnu formu, gotovo nijedan od umjetnika dvadesetog stoljeća nije se mogao mjeriti s Baconom. On je često od drugih slikara preuzimao svoj likovni jezik, slobodno kombinirajući različite izvore inspiracije i transformirajući ih kako bi u njih utisnuo novo značenje.

Poznata »Studija prema Velázquezovom portretu pape Inocenta X.«, zastrašujući lik prema slavnom Velázquezovom portretu, prikazuje izmučeni izraz krvlju poprskanog Pape koji se nalazi utamničen iza cjevaste konstrukcije nalik na neobloženo prijestolje. Pozadina slikana dramatičnim vertikalnim potezima bolno zamagljuje vrišteću figuru koja bespomoćno sjedi stisnutih šaka. Iako se Baconovi izvori i teme često temelje na stvarnim i tradicionalnim oblicima slikarstva, slikama starih majstora, novinskim fotografijama, filmskim kadrovima ili rendgenskim snimkama – on ih izopačuje na sablažnjiv način. Često ističe odvratne dubine ljudske duše, postižući snagu noćne more. Bacon je razvio svoj osobeni izraz, a najpoznatija su njegova, ponekad užasna, iskrivljavanja ljudskog lika.

Francis Bacon je bio čovjek koji je riskirao i u životu i u načinu rada. Tražio je slike koje, prema njegovim riječima, otvaraju dublje mogućnosti čula. Tako se natječe s Velásquezom, ali po svojim pravilima, a to je uspostavljanje gotovo nepodnošljive napetosti između šokantne žestine osobne vizije i svijetleće ljepote svoga slikarskog kista. Njegove slike su bile jako cijenjene još za njegova života. Godine 1976. Baconova slika na aukciji u New Yorku je plaćena 140.000 dolara, dok je u svibnju 1990. Baconov triptih »Svibanj-lipanj« prodan za 6,27 milijuna američkih dolara. Nakon Baconove smrti 1992. godine, dok je bio na odmoru u Madridu, cijena njegovih djela počela je naglo rasti. Već 2008. godine njegov maleni triptih iz 1976. prodan je za više od 80 milijuna dolara, dok je u studenome 2013. godine njegova slika iz 1969. godine, naziva »Tri studije Luciana Freuda«, prodana u aukcijskoj kući Christie’s za nevjerojatnih 142,4 milijuna dolara, postavši tako najskuplja slika prodana na aukciji.

Podsjetimo i da je legendarni Francis Bacon predstavljen u rujnu 2016. godine u Umjetničkoj galeriji u Dubrovniku, i to velikom izložbom crteža pastelom, olovkom i kolažima iz zbirke Ravarino pod nazovom »Granice uma«. Francis Bacon je volio Italiju i njezinu tradiciju gdje je stvorio mnoge radove koji su u Zbirci crteža Francisa Bacona doniranih Cristianu Lovatelliju Ravarinu u Bologni. Dubrovačka izložba je ponudila posjetiteljima putovanje kroz umjetnikove misli i druge točke gledišta kako bi bolje razumjeli talijansku zbirku crteža podijeljenu u sekcije koje su povezane s glavnim temama koje je opisao Francis Bacon u »Papi«, »Portretima«, »Autoportretima« i »Raspeću«.

Bacon je stvorio neizbrisivu sliku čovječanstva u moderno doba i odigrao veliku ulogu u umjetnosti i životu dvadesetog stoljeća – od njegovog javnog pojavljivanja s legendarnim »Triptihom« 1944. (njegove slike »tako nevjerojatno grozne« da su ljudi pobjegli iz galerije), do njegove smrti u Madridu 1992. godine. Biografije navode da je bio duhovit, slobodan duh, i besramni homoseksualac u vrijeme kada su mnogi drugi bili zatvoreni, a njegovi podvizi bili su nezaboravni kao i njegove slike. Selio se među svjetovima londonskog Sohoa i East Enda, književnim salonima u Londonu i Parizu. Svojom umjetnošću Francis Bacon postao je jedan od velikih vizionara dvadesetog stoljeća.