Statistike pokazuju da samo jedna od 20 osoba u Europi zna za holokaust, zabrinjavajući je podatak koji se mogao čuti na nedavno završenom 16. izdanju Festivala tolerancije u Zagrebu. U sklopu razgovora predstavljen je novi program Europske unije: »Građani, jednakost, prava i vrijednosti (CERV) 2021. – 2027.«, najveći program u povijesti Europske unije namijenjen promicanju i zaštiti vrijednosti Unije: antisemitizma, temeljnih prava, zajedničke europske povijesti, demokracije, vladavine prava, transparentnosti i dobrog upravljanja. »Postoje mnogi natječaji na koje se mogu prijavljivati ključni sudionici koji se bave ovom tematikom kako bi se održalo sjećanje na žrtve holokausta, promišljalo o uzrocima totalitarnih režima i kako bi se održala rasprava o toj temi«, rekla je Željka Markulin. Dr. sc. Boris Jokić istaknuo je da su svjedočanstva ljudi koji su preživjeli masovne zločine iznimno važna. »Svjedočanstva su ono što suhoparnim činjenicama može dati emociju koja je iz perspektive mladih vrlo važna. Naime mnogi mladi ljudi nisu čuli za holokaust. Za organizirana ubojstva manjina. Mnogi i kad čuju, ne vjeruju…«

Posjetitelji i gosti festivala složili su se da se upravo kroz kulturu, filmove, glazbu i edukaciju najbolje osvještava pitanje tolerancije, kao i razlike i sličnosti koje nas kao ljude vežu. Festival tolerancije već punih 16 godina govori o temi revizionizma te je u posljednjih 13 godina održao gotovo 100 svjedočanstava preživjelih tijekom holokausta kao i predavanja inozemnih stručnjaka za učenike osnovnih i srednjih škola te fakulteta. Više od 40.000 mladih prošlo je kroz programe edukacije o holokaustu koje kontinuirano održava Festival. Ove godine održan je festivalski Tolerance Talk na temu »Gdje je nestao čovjek? – posljednja svjedočanstva o holokaustu«.

Tematskim kulturno-edukativnim programima s fokusom na teme poput holokausta, prava i potreba izbjeglica, prava i potreba djece, položaja manjina poput nacionalnih, LGBTQ i drugih manjina, rodne ravnopravnosti i drugih, koje podrazumijevaju implementaciju multimedijalnog audiovizualnog segmenta, Festival tolerancije postaje mjesto susreta zagrebačke i hrvatske kulturne scene te europskih i svjetskih umjetnika i umjetničkih projekata i izričaja. Promičući međukulturalni dijalog, Festival kroz filmove i popratne sadržaje poput izložbi i edukativnih sadržaja potiče civilno društvo na aktivno djelovanje i razvoj lokalne zajednice te prati društvena, politička i ekonomska kretanja kroz prizmu ljudskih prava i društvene dobrobiti.

Tijekom ovogodišnjeg Festivala održane su projekcije kratkometražnih i dugometražnih filmova, mahom uvrštenih, ali i nagrađivanih na svjetskim filmskim festivalima. Pakistanski film redateljice Seemab Gul, »Pješčana oluja«, govori o djevojci Zari koja je zatečena između manipulativnog ponašanja svog virtualnog dečka i želje da iskusi ljubav pod svojim uvjetima. Kratkometražna drama »Ala kachuu – uzmi i bježi« prati glavnu protagonisticu u glavnom gradu Kirgistana koju otme grupa mladića i odvede u zaleđe. Prikazan je i film »Teritorij«, dokumentarac Alexa Pritza, koji pruža impresivan pogled s terena na neumornu borbu autohtonoga naroda Uru-eu-wau-wau protiv sve većeg krčenja šuma koje provode ilegalni doseljenici i udruga neautohtonih farmera u brazilskoj Amazoni.

Dokumentarni film »Još sam ovdje« slavi izvanrednu Ellu Blumenthal koja se na proslavi svoga 98. rođendana otvara bliskim prijateljima i obitelji o preživljavanju tijekom holokausta. Film Isabel Castro »Kćeri« počeo je radom mladih glazbenica, a zapravo analizira i zaokružuje položaj latinoameričkih imigranata, odnosno takozvanih »undocumented families« u kojima djeca imigranata za razliku od svojih roditelja, jer su rođeni u Americi, imaju dokumente. Dokumentarcem »Speer ide u Hollywood« zatvoren je 16. Festival tolerancije gdje je jedan od Hitlerovih najbližih pouzdanika i njegov glavni arhitekt Albert Speer bio najviše pozicionirani nacist sa suđenja u Nürnbergu koji je pošteđen smrtne kazne.