U Cresu će se od 24. do 26. ožujka nizom događanja obilježiti 30. godišnjica prvotiska »Muke« Franića Vodarića. Riječ je o djelu s otoka Cresa, koje je još 1949. otkrio legendarni akademik Branko Fučić, a objavljeno je tek 1993. u Malom Lošinju. Puni naslov djela glasi: »Pisnu od Muke Gospodina našega Isukarsta po Matiji, Marku, Luku i Jivanu zložena u pisni po Franiću Vodariću Crisaninu naravi težaške kopaške Ja Franić Vodarić«. Kako je o tome pisao cijenjeni teatrolog Nikola Batušić, ova pasionska drama s kraja 17. ili početka 18. stoljeća broji 4.809 osmeraca. »Djelo nije podijeljeno na činove, skazanja ili dane prikazivanja (Cvjetnica, Veliki četvrtak, Veliki petak) kao neke druge naše pasionske drame, već tekst teče ‘in continuo’«, pisao je Batušić za časopis Croatica.

Na kraju svojeg teksta Nikola Batušić podsjeća da je creska »Muka« doživjela ne samo suvremenu kazališnu izvedbu, već i posvemašnju teatarsku afirmaciju. »Prikazala ju je na otvorenim prostorima i u sakralnim objektima skupina najuglednijih zagrebačkih i riječkih glumaca, lokalnih amatera, klapa i pjevačkih zborova – ansambl od stotinjak ljudi (produkcija malološinjskoga kazališta JAK i Hrvatskoga narodnog kazališta Ivana pl. Zajca iz Rijeke) u travnju 1994. u Malom i Velom Lošinju, Nerezinama i Cresu (svečana premijera 6. travnja 1994. u Malom Lošinju). Tekst je dramaturški obradio dr. Darko Gašparović, redatelj je bio Radovan Marčić, a koredateljica Ivica Boban. Uspjeh je bio golem…«

Bila je to doista predstava za pamćenje, a u njezinoj autorskoj ekipi bili su i scenograf Vojo Radoičić, kostimografkinja Danica Dedijer, skladatelj Arsen Dedić i oblikovatelj svjetla Deni Šesnić. Isusa je tumačio Vedran Mlikota.

U Fluminensiji, časopisu za filološka istraživanja, Marinka Šimić sa Staroslavenskog instituta u Zagrebu analizira »Muku« Franića Vodarića, koja u uvodu ističe da je rukopis »Pisna od Muke Gospodina našega Isukarsta po Matiju, Marku, Luki i Jivanu zložena u pisni po Franiću Vodariću Crisaninu naravi težaške kopaške« književnopovijesni spomenik i hrvatski raritet.

»U njemu se prepliću sva tri hrvatska pisma, kao i sva tri hrvatska dijalekta. Rukopis je krajem 17. ili početkom 18. stoljeća prepisao latinicom Franić Vodarić, koji se potpisuje glagoljicom na naslovnoj stranici i na svršetku teksta ‘Muke’«…

Knjiga je veličine 9 x 14 cm i ima 326 stranica. Kako navodi Šimić, jezik kojim je taj rukopis pisan stara je čakavština s pojedinim osobinama creskoga cakavskog govora, s nekim kajkavizmima i nešto rjeđim štokavizmima. Creski je rukopis »Muke« pronašao 1949. godine Branko Fučić u povijesnoj jezgri grada Cresa u ostavštini jedne pokojnice iz roda Petrisa.

Na kraju svojeg znanstvenog članka Marinka Šimić zaključuje:

»Rukopis Franića Vodarića od velikog je značaja u starijoj hrvatskoj književnosti i pasionskoj poeziji. To prikazanje dokazuje da su se religiozne predstave na hrvatskom jeziku održavale i na otoku Cresu, da taj otok nije bio izvan kulturnih i duhovnih događaja hrvatskoga naroda. Vodarićeva ‘Muka’ proširuje geografski prostor hrvatskoga pučkog stvaralaštva na najzapadniji dio Hrvatskog primorja, što se događalo unatoč višestoljetnoj mletačkoj upravi. To što se pisar tog rukopisa potpisivao i glagoljicom, još jedna je potvrda o očuvanosti glagoljaške tradicije na otoku Cresu, usprkos zabrani mletačkoga kneza iz 1611. godine…«

Kao ilustraciju citirajmo dio creske »Muke«, opis Isusova svečanoga ulaska u Jeruzalem:

»Na osliću tad jahaše,

z učenici ter hod’jaše.

A dičica ga poznahu

sprotif njemu svi tekahu,

meju sobom govorahu

ove riči vapijahu:

’Ovo grede, nu, svi pojmo

prod Isusu. Jest dostojno,

jer jest on svih nas Spasitelj,

svega puka Izbavitelj!’

…

Pokle Isus svaka vidi

z groznim šarcem probesidi:

O grade Jeruzolime…