U 19. stoljeću bojni su slikari pronalazili utočište u Normandiji bježeći pred industrijskim okolišem koji je u to vrijeme transformirao velike gradove. Izložba je svojevrsno putovanje kroz normandijski krajolik, obalni i kontinentalni
ZAGREB » Uoči večerašnjeg otvorenja izložbe »Normandija/Rađanje Impresionizma« u Klovićevim dvorima – gdje će do 4. siječnja iduće godine biti izloženo devedeset radova iz zbirke »Slikati u Normandiji« – direktor navedene zbirke i kustos izložbe Alan Tapié proveo je novinare kroz eksponate pokušavši odgovoriti zašto misli da je i Normandija mjesto rađanja tog umjetničkog pokreta.
– U 19. stoljeću bojni su slikari pronalazili utočište u Normandiji bježeći pred industrijskim okolišem koji je u to vrijeme transformirao velike gradove. U Normandiji su umjetnici u dijalogu s prirodom počeli slikati na otvorenom nastojeći uhvatiti trenutak u vremenu i varijacije boja u ovomu sjevernjačkom krajoliku, objasnio je Tapié. Na pitanje zašto je impresionizam nastao u Normandiji, nastavio je, može se odgovoriti gledajući četiri elementa u prirodi, od kojih su dva u Normandiji dominantna, to su zrak i voda koji se nastoje spojiti kroz kišu.
– Tamo kada ne kiši, znači da će ili kišiti ili je već kišilo, pa stalno postoji vibracija vlažnog zraka koja ne daje čistu formu. Fizika prirode tu ulazi u dijalog s fizikom slikarstva, tumači on.
Putovanje krajolikom
Zbirka »Slikati u Normandiji« koja čuva, među ostalim, djela Moneta, Boudina, Gericaulta, Courbeta, Corota, Dufyja, Delacroixa, Renoira te brojnih drugih manje poznatih umjetnika koji su stvarali u toj regiji predstavlja svojevrsno putovanje kroz normandijski krajolik, obalnim i kontinentalnim dijelom, sa slikama koje se manje fokusiraju na spektakularne i razvikane prizore, a više na diskretan utjecaj meditativne prirode pejzaža.
kovječiti trenutak u prirodi, svjetlost, htjeli su oslikati vrijeme koje prolazi i pokret, bilo im je važnije naslikati kretanje zraka kroz drvo nego samo drvo, napomenuo je Tapie.
Podjela po regijama
Izložba je podijeljena na četiri dijela, po regijama i umjetnicima koji su se tamo okupljali, počevši od Farme Saint Simeon, mjesta susreta umjetnika, slikara i glazbenika. Drugi dio je »Radni život i praznici na moru«, s jedne strane tu su ribari, lokalni radnici uhvaćeni u svoje ritmove i običaje, a s druge turisti koji dolaze i narušavaju tišinu. Mnoga mjesta na obali Normandije, od Honfleura do Langrunea, oblikovala su tu slikarsku školu koju predstavljaju Courbet, Boudin, Jongkind i Monet, umjetnici koji otjelovljuju impresionizam.
»Normandijski krajolik« prikazuje omiljenu destinaciju prvih turista, ponajprije Engleza, koji su dolazili u Francusku nakon potpisivanja mira u Amiensu 1802., i prolazili kroz Normandiju na putu do Pariza. U svojim usamljeničkim, kontemplativnim djelima slikari Isabey, Huet, Daubigny i Corot hvalili su poeziju prirodnog okoliša te regije.
Posljednji dio izložbe nazvan je »Uz Seineu« – Le Bottin Daubigny je na svom brodu-atelieru prvi prepoznao intimnost mjesta kojima ta rijeka prolazi, a od 1865. Renoir, Monet i Bazille odredili su što će ona značiti slikarima.
