ROVINJ – U organizaciji Pučkog otvorenog učilišta Grada Rovinja, u dvorani Multimedijalnog centra u Rovinju od 23. do 25. svibnja održan je tradicionalni festival Rovinj Spring Jazz. Nakon što su prve večeri nastupili Tamara Obrovac i Stefano Battaglia u izvedbi Tamarinog djela »Apoxiomenos Recomposed«, a druge Filip Pavić Quartet u izvedbi skladbi s Pavićevih albuma »Labyrinth Songs« i »Terra Incognita«, treće je večeri muzicirao međunarodni kvartet trubača, krilničara i skladatelja Alexa Sipiagina. Uz ovog sjajnog glazbenika, zvijezdu festivala, svirali su klavirist Antonio Farao, kontrabasist Makar Novikov i bubnjar Sasha Mashin.

Improvizatorsko umijeće

Izvodili su Sipiaginove i Faraove skladbe koje su odavale njihov glazbeni ukus, koji se oslanja na tradiciju jazza koja se razvijala tijekom pedesetih i šezdesetih godina prošloga stoljeća, a proizlazi iz bebop koncepta. Već na samom početku pokazali su da se nemaju namjeru štedjeti. Svirali su srčano, energično, vatreno, s puno intenziteta, ali i uzbudljivih sola svih članova. Kad su, pak, na programu bile balade, pretvorili bi se u romantičare koji svojim izvedbama nastoje šarmirati dame, probuditi suptilne osjećaje. Glazba je disala i svaki od glazbenika imao je dovoljno prostora da iskaže improvizatorsko umijeće, u čemu je, svaki na svoj način, uspijevao pokrenuti publiku, zaintrigirati prisutne za svoj izričaj. Osim vrhunske sviračke vještine, svaki je demonstrirao moćan i bogat zvuk.

Nostalgija i ponos

Uz Sipiagina, posve očekivano briljirao je Farao. Naime, radi se o glazbenicima koji svoje stvaralaštvo zasnivaju na bogatom iskustvu što su ga stjecali svirajući s velikanima jazza. Primjerice Sipiagin, koji više od trideset godina djeluje na njujorškoj jazz sceni, gdje je postao jedan od najtraženijih suradnika, svirao je s vodećim jazz orkestrima kao što su Gil Evans Band, Dave Holland Big Band, Mingus Big Band, George Gruntz Concert Big Band i Toshiko Akiyoshi Big Band. Upravo je s njima stjecao glazbeni ukus i učio o estetici jazza. Između ostalih svirao je i s Jamesom Moodyjem, Larryjem Coryellom, Mulgrewom Millerom, Chrisom Potterom i Michaelom Breckerom. Koliko mu to znači, između ostalog, pokazao je izvedbom vlastite skladbe koju je posvetio upravo Breckeru. Zapravo, na ovom je koncertu podsjetio upravo na furiozne svirke koje je ostvarivao s ovim utjecajnim jazz glazbenikom, pokrenuvši valove nostalgije i ponosa.