IN MEMORIAM

Otišao je prijatelj. Dragan Rubeša bio je sanjar i entuzijast beskrajno zaljubljen u film

Kim Cuculić

Od sredine devedesetih godina počinje raditi u Novom listu u kojem u kulturnom prilogu Mediteran objavljuje filmske kritike



RIJEKA – U posljednje vrijeme u nizu tužnih vijesti stiže još jedna – nakon teške bolesti u 66. godini preminuo je Dragan Rubeša, dugogodišnji filmski kritičar Novog lista.


Bio je i suradnik riječkog Art-kina, koje se od njega oprostilo ovim riječima: »Najveći filmski entuzijast i sanjar našeg grada, njegove Opatije, županije, a i šire, više nije s nama. S Draganom smo gradili Art-kino, zajedno prvi puta ušli u tada prazno i zatvoreno kino, kada su svi mislili da pričamo o neostvarivom. No s njim dvojbe nikad bilo nije. Svojim je znanjem i strašću utkan u svaku godinu rada naše ustanove. Bio je naš prijatelj, programski savjetnik, vjesnik najnovijih filmskih novosti i najveći ambasador našeg kina.«


Filmske kritike


Rođen je u Opatiji 1956. godine. Diplomirao je engleski i njemački jezik, a jedno je vrijeme živio u Velikoj Britaniji. Od sredine devedesetih godina počinje raditi u Novom listu u kojem u kulturnom prilogu Mediteran objavljuje filmske kritike, koje će objediniti u knjizi »Govor tijela: zapisi o neholivudskom filmu« koja mu u izdanju AGM-a izlazi 2006. godine. Dugogodišnji je izvjestitelj s prestižnih europskih festivala Berlinalea, Cannesa i Mostre, a svoju ljubav prema japanskom, tajvanskom te općenito azijskom filmu hranio je na udinskom Far East Film Festivalu s kojeg je također izvještavao.




Početkom dvijetisućitih bio je selektor filmskog segmenta festivala Mediteranske igre u Rijeci, čiji je program obuhvaćao kinematografije mediteranskih država. Pored toga, Rubeša je bio i dugogodišnji programski savjetnik zagrebačkog Subversive film festivala i ljubljanskog festivala Hiša strpnosti, a svoje tekstove posvećene filmu objavljivao je i u Vijencu, Hrvatskom filmskom ljetopisu te u filmskoj emisiji Trećeg programa Hrvatskog radija. Surađivao je i sa zagrebačkim kinom Tuškanac, a bio je i jedan od inicijatora i pokretača riječkog Art-kina, koje je s radom započelo 2008. godine, te njegov stalni programski suradnik za koje je pisao redovne mjesečne najave, sudjelovao u okruglim stolovima posvećenima filmskim redateljima te vodio razgovore s domaćim i stranim filmskim autorima.


Suradnja s Novim listom


U nekoliko navrata bio je član Vijeća za audiovizualnu djelatnost pri Gradu Rijeci. Obavljao je i dužnost HAVC-ovog umjetničkog savjetnika za komplementarne djelatnosti tijekom Javnih poziva u 2013., 2014. i 2017. godini. »Dragan je bio veliki stručnjak i zaljubljenik u film.


Skromna osoba, a kao suradnik iznimno dragocjen«, istaknuli su njegovi suradnici iz Hrvatskog audiovizualnog centra. Godine 2003. Draganu Rubeši dodijeljena je nagrada »Vladimir Vuković« za filmsku kritiku koju dodjeljuje Hrvatsko društvo filmskih kritičara, čiji je također bio član. U biografiji za Sarajevske sveske navedeno je: »Najljepša filmska iskustva dogodila su mu se tijekom čestih hodočašća u londonsko kino ‘Scala’ u kojem su se okupljali predani filmofili koji to vole drukčije i prostitutke s obližnjeg King’s Crossa koje su se u njemu grijale između dvije šihte. Na brojnim festivalskim itinerarima izbjegava uniformirane grupne intervjue i otkriva nepoznate meandre filma…«


Kad je riječ o suradnji s Novim listom, kao urednica kulture mogu reći da je Dragan Rubeša bio suradnik kakav se samo može poželjeti – marljiv, pouzdan, uvijek dobro informiran, odličnog stila pisanja, brz i entuzijastičan. Pisao je i za rubriku kulture, i za tjedne priloge Mediteran i Pogled, kao i za TV prilog, a po potrebi i za druge rubrike pišući reportaže sa svojih (filmskih) putovanja. Posljednji put, bio je to nažalost i zadnji, slao nam je izvještaje s Filmskog festivala u Cannesu 2021. godine. Nakon odgađanja zbog pandemije jako se veselio tom ljetnom izdanju Cannesa, izvještavajući nas iz dana u dan o pogledanim filmovima, »iz prve ruke«. Neki od njih tek sada igraju u hrvatskim kinima, a Rubešine kritike i danas nam služe kao putokaz. Osim kao dobrog čovjeka, najviše ćemo ga pamtiti upravo po njegovim tekstovima, kao izvrsnog, pronicljivog, široko obrazovanog, duboko analitičnog, a istovremeno iznimno duhovitog filmskog kritičara – skromnog i samozatajnog, ali strastveno zaljubljenog u umjetnost pokretnih slika.