ZAGREB – U ciklusu »Lisinski srijedom« 21. svibnja u Maloj dvorani »Lisinski« nastupit će trio južnoafričkog pijanista, vokalista i skladatelja Nduduzoa Makhathinija. Uz njega će svirati basist Doctor Dalisu Ndlazi i bubnjar Lumkil Perez Herrera. Makhathini je priznanje šire glazbene javnosti stekao u zadnjih pet godina otkad objavljuje za uglednu diskografsku kuću Blue Note. U povodu objavljivanja albuma »Modes of Communication«, prvog što ga je objavio za Blue Note, New York Times, koji ga je proglasio jednim od najboljih jazz albuma 2020., napisao je:

»U trenutku kad je duhovni jazz postao opasno popularan koncept, vjerujte glazbeniku koji je svoj život istinski posvetio praksama proricanja.« Skladbama na novom albumu »uNomkhubulwane« Makhathini putuje izvan bilo kakvog postojećeg pojma stvaranja glazbe kako bi ponudio svoju dosad najdublju viziju kreativnog misticizma. »Volim svu glazbu i u različitim trenucima gravitiram prema mnogim zvučnim nepcima«, rekao je u razgovoru koji smo vodili uoči dolaska u Zagreb. »Imam snažnu vezu s jazzom, naravno, vjerujem da je to portal unutar svih ostalih glazbenih artikulacija. Kod glazbe me najviše intrigira činjenica da pronalazi svoju slobodu u području neopisivog. To znači da se nikada ne može stvarno ograničiti fizičkim ograničenjima. Intrigiraju me transcendentalne sposobnosti zvuka. Već neko vrijeme razmišljam o crnoj estetici kao putujućoj estetici, ili onome što bi netko poput Freda Mortona nazvao estetikom bjegunca. To sugerira da je estetika u pokretu, to me privlači izvan fiksne zamisli o tome što to može podrazumijevati.«

Ntu kozmologija

Nduduzo Makhathini je u mladosti živio u glazbenom selu, odrastao je u glazbenoj obitelji. Klavir je počeo svirati nakon što je gledao svoju majku kako ga svira, što ga je privuklo tom glazbalu. Njegova majka bila je njegova prva učiteljica. Uz to, u svojim glazbenim proučavanjima duboko je prodro u povijest i tradiciju svojih predaka. Zato njegova glazba odražava okruženje u kojem je stasao, a to uključuje i rituale. Zato mu je važan iscjeliteljski aspekt te glazbe. Zato mu je važna Zulu tradicija. »Odrastao sam u poluseoskom okruženju«, rekao je. »Glazba je oduvijek bila tu, rođen sam uz nju. Sva moja glazba odražava moj narod, njegovu etiku, principe i moral. Primjerice, rituali donose dubinu zvuku, daju mu njegov smisao. Tamo odakle dolazim, zvukovi su bili/jesu uvijek vezani uz rituale. Ova ideja utječe na moju praksu čak i kada sam prešao na jazz glazbu, još uvijek je smatram ritualnom glazbom ili barem improvizacijom kao ritualnom strategijom. Na taj način, zvukovi uvijek traže nešto izvan granica estetike. Glazba i iscjeljivanje u mnogim afričkim tradicijama isprepleteni su. Glazba omogućuje ljudima da pronađu vlastito unutarnje iscjeljenje. Zapravo, u Bantu zajednicama imamo jednu riječ za glazbu, iscjeljivanje, ples, proricanje i bubanj – sve to zovemo riječju ingoma. To je srž moje prakse, djelujem iz Zulu kozmologije. To je dio mog identiteta; dar koji mi omogućuje da doživim svijet na prilično dubok način osjećanja. Naime, glazba se temelji na osjetilima, to je prirodan proces. Pretpostavljam da sam otvorena osoba, a moja je glazba odraz moje osobnosti, ali sve je uvijek smješteno u premisu kolektiva.«

Nduduzo je na Otvorenom institutu za glazbu, istraživanje i inovacije Afrike na Sveučilištu Stellenbosch obranio doktorat na temu »Proboj u zvuk: Dis/lociranje Ntu kozmologije i improvizacije u južnoafričkom jazzu«. To je odredilo njegov interes za daljnje proučavanje glazbe koja je zasnovana na tradiciji, njezine povijesti, sadašnjosti i budućnosti, ali i raznih pogleda na njezin razvoj. Zato često u prvi plan stavlja duhovne i kozmološke dimenzije južnoafričkog jazza, posebno kroz koncept Ntu kozmologije. »Oduvijek su me zanimala presjecišta između glazbe i kozmologije«, objašnjava. »Ntu je vitalna sila koja informira sva živa bića. Iako je ovaj koncept povezan s narodom Bantu, u svojoj srži zanima ga sveoubuhvatan odnos među ljudima. Ntu je način promišljanja cjelovitosti. Jazz govori o sličnim stvarima jer se temelji na zajedničkom izražavanju.«

Proricanje pomoću kostiju

Iako jazz nije glazba koja se izvodi u tom okružju, s vremenom je postao najvažniji oblik njegovog izražavanja, no ne bez utjecaja tradicije koju je usvojio u mladosti. Naime, smatra da se jazz improvizacija u Južnoj Africi može shvatiti kao ritualistički angažman sa zvukom koji premošćuje fizička i metafizička područja. »Jazz sam otkrio slučajno kada sam počeo studirati glazbu i tek kasnije shvatio da sam upisan na jazz program«, prisjeća se. »Bilo je prekasno da pobjegnem, pa sam ostao dok se nisam pronašao u složenosti ove umjetničke forme. Naime, jazz govori o mnogim stvarima koje su dio mojeg života. Dolazi s druge strane doma/beskućništva putem transatlantske obale. U tom smislu, to je glazba koja odbija dislokaciju, inzistira na pronalaženju doma u trenutku beskućništva. To je glazba nade za beznađe, zvuk pobjede. Ljepota te glazbe je u istini. To razumijevanje temeljno je u afričkoj glazbi, a jazz smatram granom afričkog identiteta. To jest, slijedi iste principe poziva i odgovora, dijaloga između čovjeka i duha.«

Taj dijalog iskusio je iz prve ruke. Naime, na njegovo stvaralaštvo utjecala je i crkvena glazba. »Nisam mogao pobjeći od crkve«, kaže. »Njegova glazba i Sveto pismo izvršili su snažan utjecaj na mene. Glazbena praksa u crkvi koju sam pohađao sadržavala je puno bubnjanja i pjevanja, ljudi su željeli uključiti svoju iskonsku prirodu u novouvedenu religiju. Definitivno postoje paralele, posebno u crnačkim crkvama u SAD-u. U tim izvedbama glazba govori o životnim iskustvima.«

Važan segment njegovog stvaralaštva zauzima autorski rad. Zapravo, za svoje albume snima isključivo izvedbe vlastitih skladbi. »Ne skladam glazbu, već meditiram o stavu za crpljenje aktivnih muzikalnosti bića«, tvrdi. »Rekao bih da sam uključen u citatne prakse zvuka. Čujem zvukove onostranog. Naime, osim što prigodom pisanja glazbe želim ostati prisutan u poznatom svijetu, nadahnjuje me i metafizičko.«

Jednako važna mu je i improvizacija. No, njegov je pristup improvizaciji drukčiji od onoga na koji se oslanja većina drugih jazz glazbenika. »Imam više pristupa, ali moja glavna zamisao je improvizacija«, kaže. »Improvizacija je sposobnost spontanog stvaranja. To je ritual predaje. Improvizaciji pristupam kroz prizmu ukwebhule – proricanja pomoću kostiju.«