ZAGREB – Preminula je važna hrvatska slikarica Dragica Cvek-Jordan, koju mnogi prepoznaju po motivima nevjesta i djevojčica u bijelom na svijetlim pozadinama u izrazu okarakteriziranom poetskim realizmom. Hrvatski biografski leksikon navodi da je slikarica rođena u Trnavi (Moslavina), 22. siječnja 1940., te da je diplomirala 1964. u klasi Miljenka Stančića na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.

Poetska imaginacija

– Poetskom imaginacijom slika stilizirane dječje i djevojačke likove smještene u simboličke prostore, pri čemu varira impostaciju lika, prostorna rješenja i dodatne detalje (igračke, cvijeće, životinje, arhitektonski motivi i dr.). Ranije su joj slike na neki način patetično i dramatično intonirane tamnim pozadinama iz kojih izranjaju likovi s grimasama na licu (»Dijete i žaba«, 1967.; »Dijete s igračkama«, 1967./68.; »Djevojčica s buketom«, 1968.). Na slikama iz kasnijeg razdoblja javlja se ugođaj svečane tišine i sklada, paleta se rasvjetljuje. Profinjena se bjelina često rimuje s narančastim, žutim, smećkastim i rumenim tonovima (»Dijete pred stolom«, 1971.; »Djevojčica s balonima«, 1972.; »Nevjesta V«, 1976.; »Igra«, 1977.), a 80-ih godina više sa sivim, maslinastim, plavkastim i ljubičastim tonovima (»Vjenčanje«, 1981.; »Nevjesta«, »Djevojčica B«, 1983.; »Svetkovina«, 1985.). Posebnu pažnju slikarica posvećuje cvijeću (»Maćuhice«, 1971.; »Primule«, 1983.; »Ciklame«, 1984.).

Svijet tišine

Sudjeluje od 1965. na skupnim izložbama (nagrađena na Salonu mladih u Zagrebu 1969. i 1970. te na izložbi Likovne kolonije u Rovinju 1969.). Samostalno izlagala u Zagrebu 1968., 1976., 1978., 1985., 1988., Bruxellesu 1968., 1978., Beogradu, Rijeci i Somboru 1969., Vinkovcima (s V. Jordanom) i Rovinju 1976., Knokke-le Zouteu 1978., St. Gallenu 1983., Zürichu 1984., Varaždinu 1987. Bavi se crtežom i ilustracijom – navodi se u Hrvatskom biografskom leksikonu, koji citira i Tonka Maroevića kad kaže da je slikarstvo Dragice Cvek-Jordan »pravi svijet tišine, bez krika i hihota, (…) uklonilo se i svakoj jačoj gesti i grimasi« te Josipa Depola, koji pak ističe da se njezino slikarstvo posebno odlikuje neiscrpnim varijacijama bijeloga koje »podsjećaju na askezu jednog Matissea i Stupice«.

Nažalost, slikarica nije doživjela značajniji upis od dvije rečenice u Hrvatskoj enciklopediji, kao ni reviziju upisa u Hrvatskom biografskom leksikonu, koji kao drugu informaciju, odmah iza mjesta i vremena rođenja, navodi da je bila supruga slikara Vasilija Jordana.