ZAGREB – U koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog održan je 12. Zagreb Jazz Festival, koji je donio tri sjajna koncerta. U Maloj dvorani Lisinski 5. studenoga nastupio je trio pijanista Vijaya Iyera.

Uz njega svirali su kontrabasistica Linda May Han Oh i bubnjar Tyshawn Sorey, glazbenici s kojima je snimio svoj novi album »Uneasy«. Ovacije publike osvojili su samim pojavljivanjem na pozornici, prije nego što su ispalili prvu notu. Riječ je o uigranoj trojki, sjajnim instrumentalistima koji zahvaljujući svojem instrumentalističkom umijeću ne moraju razmišljati o tehničkom aspektu izvedbi, nego se mogu u potpunosti prepustiti trenutnom nadahnuću i komunikaciji.

Iako neprestano kolektivno improviziraju, doima se kao da su savršeno pripremili upravo ovakve izvedbe. Naime, bilo je to predstavljanje spomenutog albuma, ali izvedbe su bile drukčije i duže od onih što su ih snimili u studijskim uvjetima. Bile su to emotivne, na trenutke čak uznemirujuće, dinamične izvedbe koje se razvijaju poput nekog vihora nepredvidivog smjera i intenziteta, koji jača pa gubi na snazi, koji se šulja i donosi osvježenje, pa se opet razmaše kad to najmanje očekujete i razara, pritišće do boli. Željni svirke, nakon dvije godine bez turneja, kao da se nisu usudili zaustaviti, kao da bi s time nestala i čarolija koju su te večeri priredili mnogobrojnim obožavateljima.

Proživljene izvedbe

Koncert koji je 7. studenoga u Velikoj dvorani Lisinski održao slavni pjevač Kurt Elling privukao je ljubitelje glazbe iz cijele Hrvatske. Nastupio je uz Big Band Udruženja jazz muzičara Makedonije. Za ovaj koncert odabrao je standarde, između ostalih i one poznatih vođa orkestara, ujedno instrumentalista ili one iz njihovog repertoara, primjerice Dukea Ellingtona, Counta Basieja i Bennyja Cartera. No, poznat je i kao autor tekstova za instrumentalne skladbe poznatih glazbenika. U tom kontekstu prestavio se izvedbom skladbe »Resolution« Johna Coltranea, zapravo stavka njegove suite »A Love Supreme«.

Teško je uopće zamisliti da bi se neki pjevač drznuo napraviti tako nešto. Elling se predstavio uvjerljivim pjevačem prepoznatljivog glasa, s osjećajem za swing i savršenom kontrolom, jednako uvjerljiv u izvedbama balada i scat improvizacijama. On svaku pjesmu duboko proživljava, a to traži i od suradnika. Kao iskusan glazbenik diskretno je preuzeo ulogu »drugog dirigenta«, svojim je pokretima davao znakove orkestru usmjeravajući ga prema bitnim značajkama svake pjesme. Zapravo, od orkestra je tražio da svaku pjesmu izvodi s razumijevanjem, što je bio tek jedan od razloga zašto su raspametili publiku.

Virtuozno i profinjeno

Završni koncert festivala 9. studenoga u Maloj dvorani Lisinski održao je pijanist Dan Tepfer. Nastupio je solo u programu pod nazivom »Goldberg Variations/Variations«, što je ujedno naslov šestog albuma koji je snimio kao vođa sastava. CD sadrži izvedbe trideset varijacija i trideset improvizacija na ova Bachova djela. Tepfer je, prije nego je sjeo za glasovir, publici objasnio o kakvom se pristupu radi, ali i o važnosti tog Bachovog remek- djela, njegovim posebnostima, kao i bliskosti s jazz idiomom, posebice zbog improvizatorskog karaktera njegove glazbe, a upravo u tome leži tajna njegovog pristupa. Iako je potrajao sat i pol, koncert je proletio u dahu. Svirao je virtuozno, profinjeno, na visokoj estetskoj razini.

Glazba je to koja zahtijeva iznimnu koncentraciju slušatelja, ali i samog izvođača, a tako je i bilo. Oduševljenu publiku u dodatku je nagradio izvedbom megapopularnog standarda »Summertime« u kojem je i zapjevao, bez mikrofona, dodatno naglasivši intiman ugođaj. Osim što je pjevao poznati tekst, upustio se i u scat improvizaciju što je bilo dodatno iznenađenje, ali i izazov koji je pretvorio u prednost. Reprezentativan završetak sjajnog festivala!