LIPA – U organizaciji Umjetničke organizacije »Kabinet« te Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka održana je site-specific predstava pod naslovom »Danas je jučer od sutra«, koja se odvijala na javnom prostoru mjesta Lipa. U sklopu predstave otvorena je i izložba istog naziva u Memorijalnom centru »Lipa pamti« na kojoj je izložen proces nastanka predstave – fotografije, videomaterijali, zapisi i zvukovni materijal.

Predstava i izložba dio su programa »Prepoznavanje odsustva«, koji čini dio programskog pravca »Doba moći« u projektu Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. Ograničen broj publike okupio se i promatrao dojmljivu predstavu, koju su plesačice započele uz blagu svjetlost zalaska sunca i spori ritam udaraljki. Njihovi pokreti bili su uvjetovani odlukama koje su u tom trenutku donosile te vremenom i prostorom u kojemu su se nalazile; reklo bi se da su se »stopile« s okolinom.

Prepoznavanje odsustva

O predstavi i izložbi na otvorenju kratko smo porazgovarali s njihovim glavnim voditeljicama – kustosicom programa Vanom Gović te autoricom i koreografkinjom predstave Ivanom Kalc.

– Memorijalni centar »Lipa pamti« od svog osnutka 2015. godine bavi se komemoriranjem stradanja koje se u Lipi dogodilo 30. travnja 1944., ali ujedno nastoji raditi na trajnom ukazivanju na teške posljedice nepoštivanja temeljnih ljudskih prava. Zbog toga je i pokrenut umjetnički program »Prepoznavanje odsustva«. Riječ je o ciklusu umjetničkih intervencija u javnom prostoru Lipe gdje smo nastojali pokušati odgovoriti na neka od sljedećih pitanja: Što zapravo podrazumijeva i znači gubitak 269 života? Kako mi danas možemo tu prazninu, to odsustvo činiti dijelom našeg postojanja danas? Kako prikazati nešto što je jako teško prikazati? Kako pojmiti nešto što je jako teško pojmljivo? Odgovor na to potražili smo u suvremenoj umjetnosti, koja je i sama često apstraktna i sklona nekim nedoslovnim načinima prikazivanja.

Kroz četiri godine realizirali smo dobar dio umjetničkih instalacija u prostoru, a ove smo godine prvi put zakoračili u izvedbenu umjetnost – suvremeni ples. To je nešto potpuno novo za Muzej. Umjetničkoj organizaciji »Kabinet«, koja se profesionalno bavi plesom, bilo je neuobičajeno raditi na site-specific mjestu, dakle, unutar topografije rata, koja ima snažnu povijesnu priču. Bio je to jako zanimljiv proces rada i iskustvo zbog kojeg smo dobili ideju da ga prezentiramo u vidu izložbe. Izložba pokazuje proces rada predstave – kako je nastala, fotografije i videomaterijale. Također, prikazali smo i dnevničke zapise jer su djevojke nakon svake probe vodile bilješke da zapamte svoje dojmove prostora, njihova razmišljanja i uvide te kako je taj proces njih mijenjao. Dominanta na izložbi je glas jedne od izvođačica, Tine Perić, koja je najviše bilježila cijeli proces, a osim izvanjskih opažaja zapisivala je i one introspektivne. Njezin glas »posvetio« je cijeli proces i dao mu smisao. Karlo Čargonja radio je fotografije i videomaterijal bilježeći proces nekoliko mjeseci, izjavila je Gović na koju se nadovezala Kalc.

Metodologija viewpoints

– Prije četiri godine otvorila sam participativni program »Kabinet« u koji su se onda upisale mlade žene koje su se sa mnom upustile u kreiranje. Meni nije bilo dovoljno da samo vježbamo, već i da umjetnički stvaramo. Ovo nam je četvrta predstava po redu, ali prva site-specific. U svakoj novoj predstavi dajem si zadatak da im prenesem novo znanje i da približim plesnu umjetnost na novi način, s novim metodologijama rada. Predstavu »Danas je jučer od sutra« radili smo pomoću metodologije viewpoints. To je koreografska metoda rada gdje se izvedba raščlanjuje na određene »proste faktore« u smislu – prostor, vrijeme, arhitektura, topologija, gesta, narativ, emocija… Ta metodologija od tih »prostih faktora« gradi neki veći konstrukt, u ovom slučaju izvedbu. To je zanimljiv pedagoški proces i alat s kojim se može raditi. Izvođači se uz ovu metodologiju mogu naći na zajedničkom terenu bez obzira na njihovo prethodno iskustvo ili estetiku koju su radili. Primjerice, plesač suvremenog plesa ne mora dijeliti tehniku s jednim baletanom, ali pomoću te metodologije rada i načina koji se koristi prostor oni mogu zajednički stvoriti izvedbu bez obzira na njihovu stilsku različitost. Korona nas je još više ohrabrila s obzirom na to da nismo ograničeni unutrašnjim prostorom te smo mogli raditi na ovom prekrasnom mjestu. Sam prostor Lipe i njezin povijesni narativ vrlo je bogat i sugestivan. Pokušali smo i naslovom predočiti transformacijski proces nečeg bivšeg, sadašnjeg i budućeg koji se spaja, sažima – ovdje i sada, koji je s jedne strane zen moment i premisa života, a s druge strane element, osnova izvedbene umjetnosti koja je efemerna po tom pitanju. Svaka repriza, svaka izvedba je drugačija.

– Cure su jako reaktivne prije svega, reagiraju jedna na drugu i na okolinu i posjetitelje koji ih okružuju. U nekoliko situacija djevojke izlaze iz apstrakcije te postoje narativni elementi, primjerice, kad se postroje – to ipak aludira na ono što se u Lipi dogodilo. Ambijent Lipe, atmosfera, zvukovi, sve je to postalo gradivno tkivo predstave. Site-specific u pravom smislu riječi, predstava je od područja Lipe neodvojiva, ne može se nigdje drugdje izvesti, izjavila je Gović.

Repriza izvedbe odvijala se jučer te je ulaz na istu bio slobodan uz prethodnu najavu dolaska zbog poštovanja epidemioloških mjera.