Gotovo istodobno sa svjetskom premijerom, zahvaljujući zagrebačkom izdavaču Stilusu i prevoditeljici Ladi Furlan Zaborac, i u Hrvatskoj se pojavila nova knjiga Jamesa Norburyja »Mačak koji je poučavao zen« (»The Cat Who Tought Zen«).

Na svu sreću, ta itekako poželjna aktualnost nije jedina dobra strana pojave knjige autora koji je proteklih godina svjetsku slavu stekao svojim refleksivno-lirskim knjigama »Veliki Panda i Sićušni Zmaj« te »Putovanje Velikog Pande i Sićušnog Zmaja«.

Pristup ostvaren u tim knjigama Norbury nastavlja i u svom novom književnom hitu, a to znači da kombinira jednostavnu priču s brojnim crtežima nudeći čitateljima različitih dobnih uzrasta raznovrsne mogućnosti tumačenja i uživanja u tom ne baš uobičajenom likovno-literarnom spoju kojem je krajnji cilj sličan onome kakvog ima self-help literatura, a to znači uputiti poruke koje čitatelju mogu pomoći da lakše savlada određene životne poteškoće te stvori pozitivan stav o životu.

Dijalozi životinja

Čini to i ova knjiga čija prva rečenica djeluje kao početak brojnih bajki (»Bio jedan grad, daleko odavde«), ali se taj bajkoviti početak ubrzo pretvara u priču kojoj je cilj, na što upućuje i naslov, poduka iz filozofije zena, a ta se ideja realizira kroz prikaz fizičkog putovanja koje se u slučaju Mačka koji je glavni lik pretvara u duhovno.

Priča i put započinju odlukom Mačka koji na savjet svog prijatelja Štakora odluči pronaći drevno stablo bora koje se nalazi u dalekoj javorovoj šumi. Mačak ga želi pronaći jer »će onaj tko sjedne na njegove grane dosegnuti mir i spoznati svijet kao malo tko drugi«.

Na svom će putu susresti Zeca, Vranu, Staru Kornjaču, Tigra, Vučića, Majmuna i Mačića s kojima će razgovarati o svemu i svačemu, učeći ih pritom kroz pouke o njihovim iskustvima filozofiji zena da bi na kraju od Mačića – što nije nikako očekivao – i sam bio itekako bitno poučen.

Odabir da se priča prenosi kroz dijaloge životinja kojima se daju ljudske osobine s jedne je strane vezan uz činjenicu da se kroz takvu galeriju »likova« lakše, posebno najmlađima, prenesu određene životne poruke, a s druge strane takvo postavljanje temelja radnje puno je lakše jer ne traži nikakvu posebnu karakterizaciju, ponajprije stoga jer o svakoj od spomenutih životinja postoje određeni stereotipi.

No, Norbury i tu čini razliku pa svjedočimo neobičnom prijateljstvu Mačka i Štakora, Mudri Zmaj uopće nije agresivan, Mačić nije neiskusan i dječje naivan… Cilj je, očigledno, čitatelja i kroz takve postupke upozoriti na činjenicu da stvari nisu uvijek onakve kakvima ih većina smatra, odnosno kako svemu treba pristupati sa željom da otkriješ srž i smisao.

Staze dobra

Takvih i sličnih poruka još je bezbroj jer Mačak pri svakom susretu rješava neku nedoumicu ili pitanje koje mu upućuju njegovu sugovornici koje susreće na svom putovanju do drevnog bora.

Uživaj u životu jer je dar, dijeli dobrotu i ljubav jer sve dobro treba dijeliti s drugima, neke su od neizravnih poruka ove knjige, a onih direktno kazanih još je više: »Provodi vrijeme s onima koji u tebi pobuđuju ono najbolje«, »Svatko od nas ima vlastiti dar koji može ponuditi svijetu, koji bismo trebali cijeniti umjesto da priželjkujemo darove koje drugi posjeduju«, »Svaki trenutak jedinstveno je mjesto na ovome svijetu koje postoji samo za tebe.

Uživaj u njemu sad jer ga više nikad nećeš moći posjetiti«, »Što se više trudim pomagati drugima, to moj život postaje bogatiji«, »Prepreka je često i sama po sebi put«.

Dalo bi se još nizati, ali i iz navedenih je citata jasno kako Norbury čitatelje želi podučiti i uputiti na staze dobra, razumijevanja, prijateljstva, empatije i svih ostalih pozitivnih odlika ljudskog života. Upravo stoga i ova će knjiga imati veliki broj čitatelja i poštovatelja.