Kad ćirilica i latinica zajedno stupaju

Nikola Đurek i Marija Juza: "Balkanom" smo pokušali razumjeti povijest i sadašnjost iz perspektive vizualnih komunikacija

Sandra Sabovljev

Balkan tiposistem nastao je kao istraživanje dvojne pismenosti koja je specifična za pojedine slavenske narode, kao i sličnosti i istoznačnosti u izgovaranju latinične i ćirilične abecede s fokusom na hrvatsku latinicu i srpsku ćirilicu



Nikola Đurek i Marija Juza dobitnici su glavne nagrade međunarodne manifestacije grafičkog dizajna i vizualnih komunikacija Zgraf 12 za rad »Balkan«. Riječ je o hibridnom komunikacijskom tiposistemu, odnosno pismu koji objedinjuje latinično i ćirilično pismo, a nastalo je kao rezultat istraživanja fenomena Balkan »sprachbunda« i zajedničkih svojstava južnoslavenskih jezika i pisama.


Nikola Đurek, višestruki dobitnik hrvatskih i svjetskih nagrada u području grafičkog dizajna i tipografije, grafički je dizajn i vizualne komunikacije studirao u Italiji, tipografiju magistrao na Kraljevskoj akademiji za umjetnost u Haagu, a doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu. Docent je na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu na Odsjeku za Dizajn vizualnih komunikacija (DVK), te gost predavač na Studiju dizajna u Zagrebu. S kolegom Peterom Bilakom vodi digitalnu slovolivnicu Typotheque u Den Haagu. Typonine je prva hrvatska slovolivnica, a pisma su distribuirana preko Typotheque.com. Đurekova pisma mogu se vidjeti u mnogim tiskovinama u Hrvatskoj i svijetu, a klijente mu čini impresivan niz od hrvatske Vlade, HRT-a, grada Zagreba, aerodroma, do The Financial Timesa, Unicefa, The Metropolitan Museum of Art…


Već u primjeni


Marija Juza završila je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna (ŠPUD) u Zagrebu gdje je i diplomirala na Studiju dizajna pri Arhitektonskom fakultetu na kojem odnedavno radi kao asistentica prof. Stipi Brčiću na kolegiju Projektiranje – dizajn vizualnih komunikacija. Juza je članica kolektiva Babushke koje su dio interdisciplinarne i transdiciplinarne kreativne platforme Organizam koju već nekoliko godina vodi s Bernardom Cesar i Filipom Pintarićem te brojnim suradnicima.Kako je nastao Balkan?

Đurek: – Balkan tiposistem nastao je kao istraživanje dvojne pismenosti koja je specifična za pojedine slavenske narode, kao i sličnosti i istoznačnosti u izgovaranju latinične i ćirilične abecede s fokusom na hrvatsku latinicu i srpsku ćirilicu. Upravo te sličnosti i bliski razvoj jezika i pisama kroz povijest rezultirali su zajedničkim karakteristikama tih dvaju pisama i inspirirali nas da ih povežemo u jedno kako bismo ih pri čitanju ili pri pisanju ujedno mogli odmah prevoditi. Ovim smo tiposistemom željeli razumjeti povijest i sadašnjost iz perspektive vizualnih komunikacija i kreirati komunikacijsko rješenje koje će se u budućnosti moći primjenjivati u specifičnim situacijama.




Juza: – Želja nam je bila i pokazati da se tipografija može koristiti na različite načine, ne samo kao font i translator već i kao kreativni sistem premošćivanja kulturnih barijera te kao edukativni softver koji promiče nove načine razumijevanja tipografije i dizajna tipografije. To je jedna nova paradigma u području dizajna vizualnih komunikacija.


Kako je došlo do vaše suradnje?


Juza: – Naše poznanstvo seže od Studija dizajna gdje mi je Nikola bio profesor na raznim tipografskim kolegijima, i gdje je ovo istraživanje i počelo. Konkretnu suradnju smo ostvarili nakon što sam diplomirala i pristupila mu s prijedlogom da nastavimo razvijati i producirati idejni projekt što je odlično rezultiralo.


Gdje je Balkan, koji gledamo na glavi tjednika SNV-a Novosti, primijenjen?


Đurek: – Balkan je primijenjen u raznim projektima i distribuiran je po cijelom svijetu upravo preko Typotheque.com. U Hrvatskoj su ga za svoje projekte koristili naši kolege dizajneri poput Dejana Kršića, Damira Bralića, Ivorina Vrkaša, Negre Nigoević i drugih. Marija ga je koristila za vizualni identitet predstave »Moskva-Petuški« Kazališne družine Bastien, dizajn jedne verzije »Young Balkan Designers« izložbe, plakatima za Sarajevo 100, a zajedno smo ga rabili kao izmijenjenu inačicu u oblikovanju vizualnog identiteta i sredstava komunikacije za »Izložbu hrvatskog dizajna 1516«. U regiji, film Srđana Dragojevića – »Atomski zdesna« koristi Balkan kao dio vizualnog identiteta. Internacionalno je korišten u posebnom izdanju »Design Journala« na temu dizajna vizualnih komunikacija na Balkanu.


Bolja edukacija


Recepcija je internacionalna.


Juza: – Da, internacionalna i raznovrsna, a vidljivosti projekta pridonijele su i internacionalne nagrade – Type Directors Club nagrada za izvrsnost u tipografiji (New York), BIO.23 posebno priznanje u Sloveniji, Grand Prix Hrvatskog dizajnerskog društva na bijenalnoj izložbi 1314… Tu su i recenzije uvaženih kritičara i dizajnera poput Stevena Hellera i Davida Brezine. Dio je hrvatske putujuće izložbe »In a Nutshell«, izlagan je na drugim raznim internacionalnim izložbama, od New Yorka do Taipeija. Kolegica Dijana Protić, u sklopu svog doktorskog rada na studiju Izdavaštvo i mediji pri Filozofskom falkultetu u Rijeci, trenutno se bavi istraživanjem migracija i upotreba koncepta Balkan tiposistem kojim mapira projekte u kojima se on koristi pa ćemo uskoro imati i sustavniju arhivu i analizu recepcije.


Kakvo je stanje u hrvatskoj tipografiji od studija do proizvodnje i primjene fontova?


Juza: – Tipografija i njezina tematska područja već su dugo kolegiji ili dio kolegija na raznim institucijama kao što su ŠPUD, ALU, Grafički fakultet i dr. Naglasak je na primjeni tipografije u dizajnu ili likovnim umjetnostima. U zadnjih desetak godina imamo širu i kvalitetniju edukaciju u tom području i stanje je zavidno bolje nego prije zbog suvremene tipografske edukacije upravo zahvaljujući Nikolinim specijaliziranim kolegijima koji se odvijaju na Studiju dizajna te na Odsjeku za dizajn vizualnih komunikacija pri UMAS-u. Mlađe generacije uvedene su u tu disciplinu čime je došlo i do popularizacije tipografije kod nas. U stručnim krugovima predmet je promišljanja i osnovno sredstvo rada u dizajnu vizualnih komunikacija i uz Nikolu, samo se nekoliko dizajnera uže specijaliziralo u tom smislu i u suradnji s njim ili samostalno realiziralo nove fontove.


Digitalna popularizacija


Typonine je prva (i jedina) hrvatska slovolivnica i jedino mjesto koje stvarno producira pisma kod nas i distribuira ih internacionalno. Ako promatramo sve što nastaje u području tipografskog dizajna, kod nas projekata nema puno, ali ih ima dovoljno s obzirom na veličinu naše scene. Sve što je realizirano je cjelovito i kvalitetno, a to potvrđuju i internacionalne nagrade, narudžbe i otkupi (Louvre Sans autora Sandra Dujmenovića i Marka Hrastovca, Zico autora M. Hrastovca, tipografije Hrvoja Živčića itd.) 


Koliko Balkan uspijeva u depolitizaciji dvaju pisama, a koliko služi kao automatski konverter jedne grafije u drugu? Đurek: – Font je osmišljen za tu svrhu, ali se na tu depolitizaciju može gledati samo kao na početak prihvaćanja. Iako na pozitivan način afirmira različitosti, njegovo je stvarno ishodište u stvaranju novih djela jer se radi o komunikacijskom alatu. Da bi došlo do depolitizacije, potrebno je puno više, a time i njegova šira upotreba u stvarnim situacijama, koja je primjerice moguća u signalizacijskim i informacijskim sustavima susjednih zemalja kao što su Srbija, BiH, Crna Gora s obzirom na to da se tamo dvojni sistem pisma najviše koristi.Tiposistem potpuno ispunjava svoju funkciju konvertera jer korisnik istovremeno piše u latinici i ćirilici koje su povezane u jedan font, može zamijeniti poziciju pisma koja je gore ili dolje. Ista slova zauzimaju jedno slovno mjesto, a različita dva slova su kao razlomak objedinjena u jedno.


Malo se grafičkih dizajnera kod nas zanima za tipografiju. Je li to zato što je dobar tipograf poprilično nepoznat izvan granica svoje branše, njegov je rad laicima neprimjetljiv budući da je cilj uspješnog fonta neupadljivost?


Juza: – Puno se dizajnera zanima, promišlja i upotrebljava tipografiju jer je tipografija osnovni element oblikovanja grafičkih proizvoda, ali se malo dizajnera bavi tipografskim dizajnom jer je to postalo uže područje specijalizacije. Tipografija je specijalizirana unutar dizajna vizualnih komunikacija te kao takva iziskuje posebna znanja i vještine, od oblikovanja do tehničke produkcije pisma. Sam dizajn vizualnih komunikacija u Hrvatskoj se još uvijek može smatrati mladom disciplinom jer nije sustavno implementiran na državnoj razini pa su otvorena razna područja za njegov razvoj u tom smislu. Tipografija kao zasebna disciplina u tom području iz tog i drugih razloga nije prije mogla ni doći na red u smislu vidljivosti i prepoznavanja naše šire javnosti. Popularizirana je i razvojem digitalnih medija i činjenica jest da danas imamo više fontova i više njihovih korisnika nego ikada do sada. Ono čega nemamo je sustavnija i bolja edukacija u području medijske i vizualne pismenosti


Kako komentirate tipografiju i grafički dizajn hrvatskih novina?


Juza: – Glavne hrvatske novine redizajnirane su prije nekoliko godina, a sam dizajn novina uvelike ovisi o sadržaju, uredničkoj koncepciji i njihovoj produkciji. U usporedbi s novinama u inozemstvu radi se o funkcionalnom dizajnu koji odgovara svojoj svrsi, ali isto tako ne ostavlja prostora kreativnosti u nekim drugim aspektima oblikovanja (naručene ilustracije, osobite tipografije…)