Nagradu Ivo Hergešić HDKKT-a za razdoblje od 1. rujna 2024. do 31. kolovoza 2025. povjerenstvo u sastavu Dubravka Crnojević-Carić, Kim Cuculić i Petra Jelača jednoglasno je dodijelilo predstavi Robi K. / Crvenkapa je mrtva u produkciji Hrvatskog narodnog kazališta Split. Predstava je nastala prema dramatizaciji Viktora Ivančića, Kokana Mladenovića i Karle Leko u suradnji s ansamblom predstave, u režiji Kokana Mladenovića i dramaturgiji Karle Leko te u izvedbi Stipe Jelaske, Gorana Markovića, Petre Kovačić Botić, Nenada Srdelića, Katarine Romac, Donat Zeko, Stipe Radoje, Andreje Mladinić, Elvisa Bošnjaka, Mije Jurišića, Nikše Arčanina, Zdeslava Čotića, Monike Vuco Carev, Tajane Jovanović i Anastasije Jankovskaja. U nagrađenoj ekipi su i scenograf Filip Triplat, kostimografkinja Aleksandra Pecić Mladenović, suradnica za scenski pokret Anja Ostojić, autori glazbe Studio Bozon, oblikovatelj svjetla Branimir Bokan, oblikovatelj tona Damir Punda, izvršna producentica Ena Subotić.
Nagrada se sastoji od povelje, skulpture Ivane Bakal te novčanoga iznosa.

Obrazloženje

Riječ je o slojevito režiranoj predstavi, gotovo pa „dječje” zaigranoj, ali semantički detaljno osmišljenoj u svakom njezinu detalju.

Upravo takav spoj naizgled „udaljenih okolnosti” osigurao je ovoj predstavi iznimnost, pa i u ovoj, prema mišljenju stručnog povjerenstva, plodnoj, intrigantnoj i kvalitetnoj kazališnoj sezoni.
Režiju predstave potpisuje Kokan Mladenović, na dramatizaciji su radili Viktor Ivančić, Kokan Mladenović, Karla Leko, uz svesrdnu suradnju cijelog glumačkog ansambla. Kolektivna predanost radu na predstavi vidljiva je u svakom momentu ove dvosatne predstave, za koju se gledatelju čini da prođe u tren oka.

Naime, osim slojevitih i domišljatih dramaturških poteza, kojima vješto oblikuje likove iz proznog predloška, uspijevajući tijekom izvedbe zadržavati pripovjednu atmosferu kolumne, treba istaknuti izvrsna kostimografska rješenja Aleksandre Pecić Mladenović – kostimi su, ali i maske, začudne u svojoj jednostavnosti i „naivnosti” – kao i scenografska rješenja Filipa Triplata. Predstava afirmira „poetiku sitnica”: naime, dalo bi se mnogo pozornosti posvetiti poetici koja je naglašena i vidljiva upravo u odnosu spram „rekvizite”. Svaki, pa i najmanji rekvizit promišljeno je odabran, ali i izrađen, te daruje predstavi nove slojeve značenja, koji se tiču, kako aktualnih društvenih zbivanja i previranja, tako i arhiva prošlih desetljeća.

Istovremeno, sve je postavljeno s mnogo vedrog duha, naivno „dječački”: na trenutke stječemo dojam da je devetogodišnji pripovjedač (Robi) osmislio ili odsanjao predstavu.

Kolektivna igra ansambla Hrvatskog narodnog kazališta Split i autorskog tima prepuna je strasti, pokretljivosti duha koji omogućuje spojeve raznolikih vrsta: likovi iz svima poznate bajke prolaze katarktične transformacije; preklapaju se prizori snovitih stanja s prizorima svakodnevice; likovi na sebi nose znakove za koje nisu ni svjesni kako ih označuju i obilježuju.
Robi K. / Crvenkapa je mrtva priziva duh vremena u kojima su se djeca još igrala po ulicama ili u dvorištima bez sveprisutnog nadzora „autoriteta”, u vremena kada su, maštajući zajedno, „prevodili” njima nerazumljive igre odraslih u vlastite, drugačije obojene, uvide i spoznaje. Svijet slobode djetinje mašte polazište je, čini se, svakog kritičkog mišljenja.

Predstava se bavi značajnim pitanjima: odnosom osobnog i društvenog; odnosom kolektiva spram individualnog, baš kao i ulogama/maskama što ih, živeći svakodnevicu, nosimo bilo prisilno ili svojevoljno. Predstava problematizira pitanja „nad-gledanja” ludizma, podastirući gledateljima raznovrsnost društvenih i inih igara.

Jednostavna a precizno vođena scenska rješenja koja izazivaju dojam začudnosti, otvaraju i metatekstna pitanja, kulturno-teorijska pitanja, kao i pitanja koja ostaju u prostoru „neiskazivoga”. Tomu ide u prilog i činjenica da smo dojma kako je predstava realizirana s malo financijskih sredstava (maske su rađene od stiropora, a fiksirane gumicama, napuhani baloni s dječjih rođendana predstavljaju slojevite metafore i slično).

Rijetko kad imamo dojam da je svaki od suradnika (autorski tim, glumački ansambl, umjetničko vodstvo teatra) ulijevao tijekom čitavog kreativnog procesa dio svojeg emotivnog angažmana u cjelinu koja osvaja gledateljstvo.
Osim pohvala autorskom timu, cjelokupnom glumačkom ansamblu, pohvale idu i umjetničkom vodstvu HNK-a Split zbog repertoarnog iskoraka. Naime, predstava nastala prema kolumnama Viktora Ivančića Bilježnica Robija K. igrana je i 2019. s velikim uspjehom u Satiričkom kazalištu Kerempuh, ali odluka da se u nacionalnoj kazališnoj kući, u vrijeme u kojem se računa na to koja su društvena pitanja „u modi”, igra predstava ovakvih odlika zasigurno je odvažan čin.
Osim toga, društvena su se zbivanja promijenila, baš kao i dominantni narativi i kulturne politike: no umjetničko se vodstvo Hrvatskog narodnog kazališta Split nije odlučilo ići „niz dlaku” vremenu i običajima, nisu se odlučili baviti analizom i kritikom društva na – u ovim vremenima – očekivani te sada već dobro poznati i ustaljeni način. Predstava hrabro zakoračuje u ona područja koja se čine zaboravljenim. Sve zanemareno, ostavljeno sa strane, kao naizgled nedovoljno relevantno, stupilo je – praćeno gromkim smijehom i aplauzom gledatelja – pred svjetla reflektora.