Društvo arhitekata Rijeka

Mlađa generacija smijenila staru upravljačku strukturu

Nela Valerjev Ogurlić

Za novo vodstvo Društva natjecale su se dvije liste kandidata, što do sada nije bio običaj, a s jednim glasom prevage pobjedu je odnijela lista koja se pojavila kao svojevrsna oporba dosadašnjoj upravljačkoj strukturi DAR-a



RIJEKA » U Društvu arhitekata Rijeka došlo je do promjene vodstva, nakon četverogodišnje izborne skupštine održane 11. studenoga. Za predsjednika DAR-a izabran je arhitekt Gordan Resan, koji je na tom mjestu naslijedio arhitekta Igora Rožića. Nova dopredsjednica Društva je arhitektica Jana Mikuličić, a za članove Upravnog odbora izabrani su Petra Karuza, Mara Kučan, Marija Peranić, Gordan Turčić i Ljupčo Sačkarovski.



Gordan Resan, novi predsjednik Društva arhitekata Rijeka, rođen je 1970. godine u Osijeku, a studij arhitekture završio je u Stuttgartu, diplomiravši kod Borisa Podrecce s temom olimpijskih plivališta i sportskih dvorana. Od 1996. do 2002. radio je u Stuttgartu i Londonu, za ured Jamesa Stirlinga i Michaela Wilforda, arhitektonskih klasika druge polovice 20. stoljeća. Kao njihov suradnik sudjelovao je u radu na velikim i složenim projektima muzeja i drugih javnih ustanova, poput Povijesnog muzeja i Muzičke akademije savezne pokrajine Baden-Württemberg te Glazbene akademije u Manheimu.    S popisa važnijih realizacija iz tog vremena u kojima je participirao izdvaja i zgradu britanskog veleposlanstva u Berlinu te upravne zgrade Braun Medical u Melsungenu, kao i neizvedeni ali prvonagrađeni projekt Schillerovog muzeja u Marbachu.    Godine 2002. dolazi u Rijeku i zapošljava se u birou Randić & Turato s kojima počinje suradnju na projektu Muzeja moderne i suvremene umjetnosti. Iz te tvrtke odlazi 2010. godine da bi otvorio vlastiti biro koji vodi i danas, sa sedmero zaposlenih, a još uvijek ima odlične kontakte i suradnju s Borisom Podreccom i Sir Michaelom Wilfordom.    Kao važnije projekte novijeg datuma izdvaja upravnu zgradu GP Krka i Dobrovoljnog vatrogasnog društva u Krku, te zgradu tvornice VM sistem u Matuljima s reprezentativnim stanovima. Između ostalog, dobitnik je prve nagrade na arhitektonsko-urbanističkom natječaju za uređenje obalnog područja grada Vukovara, a kao rad koji mu je posebno drag izdvaja i veliku reklamnu instalaciju »Jutarnjeg lista« s 30 poštanskih sandučića u centru Zagreba, na pročelju uglovnice uz Ilicu i Petrićevu ulicu, koja je bila odabrana za realizaciju između petstotinjak prijavljenih na natječaj.


   Za novo vodstvo Društva natjecale su se dvije liste kandidata, što do sada nije bio običaj, a zanimljivo je da je s jednim glasom prevage pobjedu odnijela lista koja se pojavila kao svojevrsna oporba dosadašnjoj upravljačkoj strukturi DAR-a.   

Glas prevage


Na drugoj listi kandidati su bili arhitekti Marin Račić za predsjednika, Bojan Bilić za dopredsjednika te Boris Cimaš, Oliver Čikeš, Maja Čukelj, Nenad Kocijan i Iva Šulina za članove upravnog odbora. Većina arhitekata s ove liste bila je uključena u dosadašnja upravljačka tijela DAR-a i računala je na pobjedu, s Račićem kao novim predsjednikom. On do sada nije bio u upravljačkim tijelima DAR-a, ali ga je stara struktura podržala kao nasljednika Rožića koji je na čelu strukovne udruge bio sedam godina, a na novim se izborima nije kandidirao ni za jednu funkciju.




   Na izbornoj skupštini sudjelovao je 71 član društva, a od 69 važećih listića na 35 je zabilježen glas u korist »oporbenih« kandidata koji predstavljaju nešto mlađu generaciju široj javnosti relativno nepoznatih arhitekata.


   U dijelu članstva takav je ishod primljen s rezignacijom, a zabilježen je i jedan istup iz Društva u znak protesta: arhitekt Miroslav Rajić, inače partner Marina Račića s kojim zajedno vodi arhitektonski studio MR2, zatražio je i dobio ispisnicu iz DAR-a!   

Odsustvo kritičkog stava


Struja sklona dosadašnjoj upravljačkoj strukturi novo vodstvo vidi kao skupinu još nedovoljno afirmiranih arhitekata , uglavnom bez vlastitih ureda i značajnijih realizacija koji se nisu istaknuli na području struke niti javnoga djelovanja, pa nemaju niti utjecaja, a nekima se kao »otegotna okolnost« uzima i činjenica da nisu Riječani.


   Nasuprot tome, iz redova struje sklonije promjeni mogu se čuti primjedbe da je dosadašnje vodstvo zatvorilo Društvo i prema javnosti i prema vlastitim članovima, na neki način ga privatiziralo i pasiviziralo. Između ostalog, kao problem je evidentirano i odsustvo kritičkog stava u situacijama kojima bi se od struke očekivalo više angažmana i jasna reakcija, kao u slučaju izgradnje novog nogometnog stadiona na Kantridi, bez raspisa javnog natječaja.


   Formiranje više izbornih listi omogućeno je novim statuom Društva. No, dok jedni smatraju da je riječko Društvo premalo da bi se na taj način provodili izbori, drugi takav način razmišljanja i dosadašnju praksu internog dogovaranja doživljavaju kao uvredu demokraciji.