Kad je urednik u velikoj francuskoj izdavačkoj kući Actes Sud, Thomas Gabison, vidio nekoliko tabli stripa Miroslava Sekulića Struje, ostao je zapanjen. Bilo je to prije tri godine, kad je Sekulić gostovao na Međunarodnom festivalu stripa u Angoulemeu i dobio nagradu »Mladi talent«. Za njegov strip u nastajanju – »Zapleteni u dimu« – Gabison mu je odmah ponudio ugovor; i to ne za jedan nego za dva »dugometražna« albuma. Prvi od njih – »Zapleteni u dimu« – objavljen je prije godinu dana i otad u Francuskoj skuplja mahom oduševljene kritike. Uskoro će biti objavljen i nastavak te velike priče o odrastanju u domu za napuštenu djecu, u kojoj bitnu ulogu igra i Rijeka. 

Grumen zlata

Ovu je izjavu Gabison dao prije mjesec dana na Salonu knjige u Montreuilu (Pariz), gdje je Miroslav Sekulić Struja dobio još jedno međunarodno priznanje za svoj rad – nagradu »Pepite« (grumen zlata). No, veliko poglavlje u njegovoj karijeri, prodor na francusko tržište i u francusku kulturu, započelo je četiri godine ranije, kad se s dvije table koloriranog stripa bez riječi pod nazivom »Čovjek koji je kupio osmijeh«, prijavio na nagradni natječaj u Angoulemu, na najvećem međunarodnom festivalu stripa. Dobio je treću nagradu u kategoriji »Mladi neobjavljivani talenti«. 

  – On u svoje stripove ulaže nevjerojatno puno truda, nevjerojatno puno vremena; to su mali formati oslikani gvašem, kistovima – prosto je nevjerojatno kako to izgleda i kako se njemu to da. Očito nije opterećen ni tržištem, ni isplativošću tog posla – ističe Krešimir Zimonić, producent dokumentarnog serijala »Strip u Hrvatskoj«, u kojemu je jedna epizoda posvećena Struji. Serijal će biti prikazan na trećem programu HTV-a na proljeće. 

  – Stvaralaštvo Miroslava Sekulića Struje zapravo nema veze s kompletnom strip tradicijom, niti domaćom niti stranom. Kad gledamo njegove radove, imamo dojam da on uopće nije čitao ni studirao tradicionalne stripove, nego kao da njegov rad proizlazi iz njegovog slikarstva, ili njegovog interesa za stvari koje nemaju veze ni sa stripom, ni s animacijom, iako su kadrovi i neke sekvence – filmični – ističe Zimonić. 

 Nadahnuće u filmu

I zbilja, kao nadahnuće za svoje stripove Struja navodi upravo filmove, i to one neorealistične talijanske, koje potpisuju Visconti, Fellini, De Sicca… 

  U svome se stripu »Pelote dans la fumee« Miroslav Sekulić Struja fokusirao na život junaka Klupka, mladića zapetljanog u dim i sjećanja na sumorno odrastanje u sirotištu. Rasplićući ta sumorna sjećanja, Klupko ponire u srž vlastitog bića i oslobađa neke začahurene traume – ali i ljepotu. 

  – U početku sam razmišljao da ću raditi neke fantastične horor stripove, ali nekako je ispalo da je, kad sam krenuo u storyboard, prirodno izašla ta jedna priča iz mene, koja je vezana uz djetinjstvo. I shvatio sam da moram krenuti prvo kroz djetinjstvo da bih došao i do nekih velikih tema, priča Struja. 

  Karakteri i priče koje ga zanimaju uvijek su zapravo vezani za društvenu marginu: svijet u koji uranja je mračni, surovi svijet ulice, svijet u kojemu vječno traju borbe za opstanak u velegradskom podzemlju, svijet u kojemu oni mekog srca izvlače deblji kraj. Kritičari koji su se stali javljati nakon objave »Pelote« zamjećuju da likovnu kvalitetu stripa prati i literarna kvaliteta teksta. Zato ne iznenađuje što je u francuskim školama on danas lektirni autor.

  – Kad sam stvarao tu priču imao sam na umu reći nešto što je univerzalno, nešto što se ne događa samo u Hrvatskoj, Austriji, Turskoj ili Engleskoj, nego apsolutno svugdje. I nekako mi je došao taj naslov »Zapleteni u dimu«. Ja sam do svoje šeste godine odrastao u Rijeci i, ne znam, sjećam se Bakra, sjećam se tih nekih vječnih dizalica, dimova, to je bila neka slika mog djetinjstva – ističe Struja. 

 Korištenje boje

Specifično je i Strujino korištenje boje u stripu. Zagledan u mračniju stranu života, u svijet išaran grafitima i natkriljen dimom iz velikih industrijskih postrojenja, autor bojama izbavljuje svoje antijunake od sivila i čini njihov svijet podnošljivijim. 

  – Tu priču koju sam razvijao, mislio sam je raditi ili crno-bijelo, ili onako sepija, nekako mračnije. I onda u jednom trenutku, došla je moja djevojka Ana, uzela je boje… A baš sam radio prizor plaže, to je jedan uvodni prizor u stripu, i iscijedila je boje i rekla – »Ne, ti si kolorist, ti moraš radit s bojama!«. Da nije bilo nje, taj bi strip vjerojatno izgledao drugačije. 

  Moje djetinjstvo je bilo prepuno nekih boja, u stvari, koliko god bilo i nekih mrakova. Ali u svačijem djetinjstvu je bilo prisustno i jednog i drugog. Ti neki kontrasti, kontrapunkti, to je nešto što me zanimalo, kaže Struja. 

  Kritičari su jedinstveni u ocjeni da je Miroslav Sekulić Struja izvanredan umjetnik, izvan svih konvencija. Zamjetan nesrazmjer između njegova međunarodnog uspjeha i njegove relativne prešućenosti u Hrvatskoj, govori nešto o domaćoj kulturnoj sredini koja tako često na izvrsnost odgovara – šutnjom.