FILM

Metafilmska ludorija Nicolasa Mauryja: Melankomedija s dodirom kvira

Dragan Rubeša

Nevjerojatna je snaga kojom Maury združuje ekscentričnost s dirljivim (film je priskrbio prestižnu etiketu lanjskog otkazanog Cannesa u kojem je trebao biti prikazan u službenoj konkurenciji)



Nakon više od deset godina koje je proveo u miljeu teatra, filma i televizije, ekscentrični Nicolas Maury prometnuo se u francuskog superstara. Iako je tome prvenstveno kumovala njegova uloga u megapopularnoj francuskoj TV-seriji »Dix pour cent – Call My Agent!« (»Nazovite mog agenta«), koja je uz Mauryja u ulozi Hervea okupila raskošan tim francuskih »sestara« u sastavu Isabelle Huppert, Juliette Binoche & Charlotte Gainsbourg, uz poneku stranu akviziciju poput Monice Bellucci. Doduše, kultisti pamte tog iznimnog glumca po suradnji sa sumanutim Yannom Gonzalezom, jednoj od ikona recentnih izdanja zagrebačkog Subversive Film Festivala, autorom »Noža u srce« i »Susreta poslije ponoći«. U potonjem je Maury portretirao transvestita Uda, dok se Eric Cantona kao Pastuh ukazuje u jednoj od njegovih najbizarnijih scena, onoj s opakom Beatrice Dalle čija crvena zvijezda na bijeloj šubari priziva sve naše voljene seksploatacijske Ilse iz sibirskih gulaga.


Inače, Yann je poznatiji i kao brat multiinstrumentalista Anthonyja Gonzaleza, frontmena elektrobenda M83. Iako je Yannov fetiš Nicolas Maury opisao svoj najnoviji autorski debi »Garcon Chifon« kao »melancomedie« koja združuje malankoliju i komediju u razornom metafilmskom spoju realnosti i fikcije. U fokusu je Nicolasov alter ego, tridesetogodišnji glumac Jeremie (portretira ga Maury), kao tipična neurotična, inhibirana i krhka kreatura, koja proživljava ljubavnu, profesionalnu i sentimentalnu krizu. Poput Euripidove Fedre i Proustova Swanna s kojim ga povezuju identične opsesije, Jeremie se rastaje od svog partnera veterinara (Arnaud Valois). Ostavši bez ljubavi i egzistencije, on zamjenjuje pariški kaos provincijskim Limousinom u kojem je Maury proveo djetinjstvo.


Najdraža mamica


Tamo ga dočekuje njegova najdraža mamica (Nathalie Baye, genijalna) koja priziva sve naše voljene almodovarovske mame, u klasičnom dijalogu prošlosti i sadašnjosti, djetinjstva i odrastanja. Ta ista mama voli nazivati Jeremieja »mon chiffon«, pronašavši u njemu vječnu dimenziju djeteta koje treba zaštititi. Jer, između dječaka Jeremieja i odraslog Jeremieja skrivenog u sobi prekrivenoj šifonom i songovima ikonične Vanesse Paradis, one iste koja je u Gonzalezovu »Nožu u srcu« portretirala vlasnicu studija specijaliziranog za produkciju gay pornića, prizivajući slavne dane Maria Bave, Daria Argenta i Briana De Palme, brišu se granice između fikcije i autofikcije.




Zato »Garcon Chiffon« postaje iščašena igra koja rekonstruira Mauryjev metafilmski itinerar, prizivajući genijalnu Laure Calamy (Noemie iz »Nazovite mog agenta«), ali i sve ekscentričnosti našeg voljenog Ozona, te starih i novih francuskih mjuzikla, od Jacquesa Demyja do Christiophea Honorea. Uz cameo Jean-Marca Barra u ulozi redatelja.


Iako je »Garcon chiffon« snimljen po mjeri neodoljivo bizarnog Mauryja i njegove melankolične, pardon, melankomične fantazije. Jer, nevjerojatna je snaga kojom Maury združuje ekscentričnost s dirljivim (film je priskrbio prestižnu etiketu lanjskog otkazanog Cannesa u kojem je trebao biti prikazan u službenoj konkurenciji). Jer, nevjerojatna je upornost kojom Jeremie i dalje sebe smatra kvirovskim čudom, iako je prešao četrdesetu. Doduše, njegov boravak u Limousinu svodi se na pripreme za audiciju u Wedekindovu »Buđenju proljeća«, vjerujući da je još uvijek u stanju glumiti suicidalnog tinejdžera (»Sada više no ikad«, reći će mu agent).


Majka i sin


Naravno, najbolje dionice Jeremieva bijega u Limousin otpadaju na njegovu interakciju s majkom, negdje ne pola puta između nježnosti i nervoze, otkrivajući sva njihova nesavršenstva i ljubavi. Jer, možda Jeremie ne prihvaća majčinu pomoć. Ali kad mu majka nudi u kuhinji »prekrasni krumpir«, ona priziva najljepše dionice Xaviera Dolana (šifra: »U svakom slučaju, Laurence«), u kojem, gle čuda, lik majke također portretira Nathalie Baye. Iako će njihov odnos povremeno prekinuti dolazak nekolicine ljepuškastih muškaraca, ali i neočekivani kvintet redovnica. Imamo tu i bajkera Kevina zlatnog srca kao savršenog Jeremieva partnera (glumi ga sve popularniji Theo Christine). U idealnoj alkemiji euforije i melankolije.


Jer, »Garcon chiffon« nam pokazuje što znači biti zaljubljen i živ, prizivajući najljepše izdanke (francuskog) kvira. Uostalom, Jeremie obožava Hong Sang-sooa, što dokazuje i poster filma »Ničija kći Haewon« koji krasi njegovu sobu. To je i više nego dovoljno da ga zavolimo. Kao što smo zavoljeli i njegov autorski debi, koji već možemo proglasiti definitivnim kvirovskim vrhuncem 2021. godine. Filmom koji je posustalom celuloidnom kviru ubrizgao drugu dozu. Jer, kako bi to rekao junakov agent, kad se kotač prestane okretati, trebaš ga samo zavrtjeti.