Arhiva NL
Tekstovi su usmjereni k svojevrsnoj demistifikaciji Kube kao komunističkog i ideološkog rajskog sna, te otkrivaju laž i bijedu u kojoj, po Kriliću, živi većina današnjih Kubanaca
Hrvatska književnost ove je godine obogaćena čak dvjema knjigama koje kao središnju temu imaju ostavštinu čuvenog latinskoameričkog revolucionara Che Guevare.
Jedna od njih je putopis »Latinskom Amerikom uzvodno« znanog hrvatskog putopisca, novinara, dramaturga i književnika Jasena Boke, a druga spoj priča i putopisa hrvatskog književnika Zlatka Krilića koji je knjigom »Portret Che Guevare« prekinuo sedamnaestogodišnju literarnu šutnju.
Zlatko Krilić (Osijek, 1955.) široj kulturnoj javnosti postaje poznat osamdesetih godina prošlog stoljeća kao urednik kulture u kultnom Poletu, potom je i glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište te Alfine biblioteke »Knjiga za mladež«, a okušao se i u filmskoj te kazališnoj režiji.
Prije četiri godine, nakon medicinskog zahvata na srcu i razvoda, Krilić odlučuje posjetiti Kubu kako bi, na jedan način, oživio mladost i vidio kakva je zemlja u kojoj se za slobodu borio mitski Che Guevara, idol brojnih generacija tamo još od šezdesetih godina prošlog stoljeća.
Dojmove s tog višemjesečnog boravka na otoku, koji je i dalje simbol komunizma, prenio nam je u knjizi koju je podijelio na dva dijela – prvi nudi šest priča, a drugi šest pričopisa, odnosno nečega što je, kako sam autor kaže, nešto između priča i putopisa.
Zlatko Krilić: ‘Portret Che Guevare’
Priče i pričopisi
No, koji god oblik pripovijedanja odabere, Krilić nastoji što vjernije i realnije prikazati Kubu koju je vidio i upoznao. Pri tome su mu u prvom planu ponajprije slike krajnjeg siromaštva i ljudi koji na sve načine nastoje doći do bilo kakve zarade, ponajprije od turista čije im napojnice predstavljaju – s obzirom na veliko siromaštvo – pravo malo bogatstvo.
Život običnih siromaha Havane i ostalih njemu poznatih dijelova Kube oslikan je kroz priče o tome kako se priprosta seljanka »bogati« naplatom korištenja WC-a (»Kuća u sjeni mauzoleja«), prostituciji (»America, I Dont Believe You«, »Ona se ničega ne boji«), totalitarizmu (»Portret Che Guevare«), osamljenosti i siromaštvu (»Casa Particular«, »Starac i magarac«), a sve te priče i pričopisi usmjereni su k svojevrsnoj demistifikaciji Kube kao komunističkog i ideološkog rajskog sna te, u stvari, otkrivaju prijetvornost, laž i bijedu u kojoj, po Kriliću, živi većina današnjih Kubanaca.
Zlatko Krilić odrastao je i školovao se u Zagrebu, niz godina živio je u Kastvu, pa u Londonu, a danas je ponovo u Zagrebu. Objavio je petnaestak knjiga s temom djetinjstva i odrastanja, a toj je temi ostao vjeran i u knjigama koje nisu namijenjene mladim čitateljima (»Živi pijesak« i »Krik«). Bio je urednik kulture u Poletu te glavni urednik časopisa Hrvatsko glumište. Okušao se u kazališnoj i u filmskoj režiji. Nagrađivan je za prozne, scenarističke i dramske tekstove.
Gorki humor
No, ne kritizira Krilić samo Kubance, već je vrlo strog i kritičan i prema sebi, o čemu sjajno govori odlična »Stotine ljubavnih pjesama«, jedan od ponajboljih trenutaka zbirke, ispovijed u kojoj svoj bijeg na Kubu ispravno analizira kao pokušaj da se riješi vlastite samoće i besperspektivnosti, pri čemu uočava da u hotelske resorte Kube i mnogi drugi sa svih strana svijeta dolaze baš s tom, a ne namjerom opuštanja i odmora.
Takvih oštrih i kritičkih analiza vlastitog života i i položaja još je podosta u ovoj pažnje vrijednoj zbirci pa je »Portret Che Guevare« ne samo obračun s idejom Kube kao ljevičarskog raja, već i s negativnostima vlastitog života.
Da bi tu kritiku iskazao što dojmljivije i jasnije, Krilić često odabire gorki humor, bizarne i crnohumorne epizode i pojedinosti prepune blage ironije, ponekad i čvršćeg sarkazma koji zna dodirnuti i obale groteske.
Autor to čini jednostavnim i jasnim jezikom u kojem uz dobre dijaloge nudi i jednostavne opise i klasično pripovijedanje, što pak knjigu čini pitkom i razumljivom većini čitatelja pa je nedvojbeno kako je u namjeri da, kako sam kaže, prenese svoj »doživljaj Kube kroz ljude i situacije koje sam imao sreće susretati«, uspio.
To što tim viđenjem Kubanci, kao i oni kojima je Kuba i dalje pojam života kakvim bi svi trebali živjeti, neće biti zadovoljni, sasvim je druga priča. I u osnovi je nebitna za ovu knjigu, koja nedvojbeno predstavlja sasvim dobar povratak Zlatka Krilića na domaću književnu scenu.
