Foto S. Drechsler
Tea Tulić rođena je 1978. u Rijeci. Prozu je objavljivala u mnogim domaćim i inozemnim književnim časopisima, a kratke priče prevođene su joj na engleski, francuski, slovenski i poljski jezik. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak te je u okviru nagrade objavila fragmentarni roman/zbirku crtica »Kosa posvuda«. Istu je knjigu Vjesnik svrstao u pet najboljih proznih knjiga u 2011. godini, a Jutarnji list u polufinale istoimene nagrade. Ministarstvo kulture nagradilo je »Kosu posvuda« kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja u 2011. Godine 2014. u suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski premijeri objavila je književno-glazbeni album »Albumče«.
U povodu novog romana, Teu Tulić pitamo kad možemo očekivati novu knjigu i zašto je od »Kose posvuda« prošlo toliko vremena?
– Novi rukopis bi trebao biti objavljen što skorije, nadam se početkom nadolazeće godine, u izdavačkoj kući Sandorf. Taj materijal je tri godine u meni sazrijevao u osjećanju atmosfere djela, dugo vremena sam samo to imala. Nisam žurila, pisala sam kako bi mi došlo, polako stjecala slobodu od iluzije tuđih očekivanja. Nastajale su kratke priče od kojih sam neke objavljivala u književnim časopisima ili ih javno čitala. Dosta zapisa je putem i otpalo. Ne pišem količinski puno, nikad nisam, a samo djelo mi diktira tempo. Moj novi rukopis, kao i prvi, u svom začetku nije imao osmišljenu strukturu ili makroradnju, nastajao je spontano, prepušten više logici moje podsvijesti negoli svijesti i kao takav postao intrigantan za mene. U procesu stvaranja nije postojao imperativ objavljivanja, već ideja da nikome ništa ne dugujem osim djelu samom – kaže Tea Tulić.
Kad je riječ o radu na rukopisima, zanimalo nas je »glanca« li ih sve dok nije zadovoljna i bi li prepravila i već tiskanu knjigu. Književnica odgovara da se trenutno trudi da ne glanca previše jer tu treba biti i nečeg »šporkog«, organskog.
– Dosta bacam, nešto i čuvam, ali zadnjih godinu dana sam potpuno posvećena novom rukopisu. Da me nije posve obuzeo, ne bi bilo ni procesa objavljivanja knjige – zaključuje.