RIJEKA – Naslov vara! Kroz 19 pripovijedaka Karmen Delač-Petković u svom debitantskom beletrističkom iskoraku »Sretne ljubavi« (Naklada Kvarner) ne nudi priče o sretnoj ljubavi, već vrlo zanimljive o nesretnoj, neostvarenoj, nepostojećoj…

Istina, pažljiviji čitatelj možda će i shvatiti da s naslovom nešto ne štima već samim pogledom na naslovnicu za koju je odabran motiv ulaznih vrata starinskog poljskog WC-a s čuvenim motivom srcolikog prozorčića. Iz tog, u odnosu na naslov poprilično ciničnog (pankerskog!) motiva može se naslutiti kako nam autorica neće ponuditi klasične »a la Valentinovo« srceparajuće patetične štorije, ali prava potvrda stiže tek kroz čitanje ovih zaista dobrih pripovijedaka.

Razne vrste neljubavi

U paklu međuljudskih odnosa ljubavi je malo i premalo, poručuje većina priča ove zbirke u kojoj su uspješno obrađene razne vrste »neljubavi«, odnosno osjećaja koji se javljaju nakon što se ono što je nekada bila ljubav pretvori u svoju suprotnost. Kroz obimom vrlo kratke pripovijetke, ovom zbirkom defilira raznovrsna paleta likova iz suvremene hrvatske stvarnosti ili pak ne tako daleke prošlosti, a mjesta radnje također su raznovrsna i obuhvaćaju područja od Rijeke, Primorja i Gorskog kotara do Zagreba, Podravine, Like ili Dalmacije pri čemu se, ovisno o mjestu radnje, mijenja i jezik pripovijedanja, što svakako pripomaže zanimljivosti, a govorenje u prvom licu ne samo da »uvlači« čitatelja u priču, već podiže i razinu dramatičnosti. 

Autorica kreativnost iskazuje i kroz osmišljavanje različitih okvira kroz koje iznosi priču, pri čemu svakako treba istaknuti priču »Ispovijed« u kojoj se dementna žena ispovijeda sinu misleći da joj je – suprug! Posebno su pak dobri efektni i često neočekivani završeci koji djeluju osvježavajuće te često i pojačavaju konačnu poruku, a ponekad su obojeni i dozom pravog montipajtonovskog humora kao u odličnoj priči »Zašto?«, u kojoj glavna »junakinja« iz potpuno krivih razloga ubija jednu ženu.

Jednostavan jezik

Tematski je Karmen Delač-Petković dodirnula mnogo toga vezanog uz ljubav – neostvarenu ljubav (»Tišljar«), bolesnu ovisnost i opsjednutost ljubavlju (»Kak taubeka tri«, »Posve novi dan«, »Zašto?«, »Otkriće«), prekid veze nakon dvadeset godina braka (»Pravo na sreću«), brak bez ljubavi (»Na kraju«), preljub (»List z Merike«), nasilje u braku (»Dobri susjedi«), ljubomoru (»Uhvaćen«) i slične »simptome« ljubavi i zaljubljenosti. 

Sve su priče ispripovijedane jednostavnim i razumljivim jezikom. 

Uz klasično pripovijedanje, opisivanje i dijaloge autorica posebno voli epistolarni oblik izražavanja. Sve u svemu, »Sretne ljubavi« sjajna su mala zbirka (ne)ljubavnih priča koju vrijedi pročitati.

Izvan muško-ženskih okvira

Autorica je iskoračila i izvan muško-ženskih okvira, pa u »Miris ljiljana« i »Najljepša kuća na prodaju« čitamo nostalgične priče o ljubavi prema baki, a još je više pripovijedaka koje više nego o ljubavi govore o suvremenoj Hrvatskoj, pri čemu se izdvajaju »Voda« o djevojčici s posebnim potrebama koja odrasta uz djeda negativca, zatim »Loto djevojka« koja secira suvremeni svijet skorojevića te dojmljive »Promaknuće« i »Nemaš kome reć« s temama mobinga i surovosti utemeljene na nasilju birokratskog tipa.