NOVI VINODOLSKI – Franjo Deranja nastavlja raditi ono za što je na neki način i stvoren – pisati. To je jedan od mogućih komentara njegove nove, osamnaeste po redu knjige objavljene u razdoblju od 2006. godine pa do danas.

Ovoga je puta riječ o zbirci tekstova (najčešće pripovijedaka) nazvanih »Ponovno rođen«, objavljenoj u izdanju Gradske knjižnice Crikvenica i Naklade Kvarner iz Novog Vinodolskog. Knjiga je to koja čitatelju nudi 18 štorija te »posebni dodatak«, odnosno prijedlog za inscenaciju njegovog teksta »Snoviđenje u nesanici« koji potpisuje Željko Mavrović. Od osamnaest ponuđenih kraćih ili dužih priča neke su vrlo uočljivo tek skice za nešto više, ali ima i onih koje svojom zaokruženošću, kvalitetom i izričajem bitno podižu kvalitetu ove knjige.

Crtica u stilu Mažuranića

Prije svega je to izvrsna crtica »Maska« koja, u stilu slavnog Deranjinog sumještanina Frana Mažuranića, na vrlo dojmljiv način kroz malo riječi govori jako puno i, kako se to kaže, »udara u glavu« uspješno iskazanom porukom o bezličnosti suvremenog društva i čovjeka. Vrlo dobra je i priča »Bariša« kroz koju pratimo život glavnog lika i upoznajemo se s utjecajem povijesnih mijena ovih naših prostora na život običnog čovjeka i njegovih bližnjih, a svaku pohvalu zaslužuje i naslovna »Ponovno rođen« koja kroz pomalo detektivsku priču s nekog jadranskog otoka sjajno razobličava negativan utjecaj politike u suvremenom hrvatskom društvu, posebno u manjim sredinama.

Deranja, koristeći svoje bogato životno i novinarsko iskustvo, kroz pregršt pripovijedaka ove zbirke progovara o hrvatskoj današnjici, ali i prošlosti, sjećanjima na svoju mladost (zanimljiva »Naranča«), uspomenama koje čuva i ne da im da nestanu, ljudima koje je poznavao (vrlo dobra »Sjaj Lujine tmine« o Luji Lovriću, odlična »Mrva kruha« o talijanskom pekaru), ljubavi prema glazbi…

Stilska raznovrsnost

Pritom autor koristi svoje pravo da indirektno ili direktno iznosi svoje ocjene i procjene, mišljenja i komentare pretvarajući ovu knjigu i u mali poligon za raspravu o prošlosti i sadašnjosti, a to znači i budućnosti. Baš onako kako to rade i neki od likova iz pripovijedaka ove zbirke. Jedna od odlika zbirke svakako je i stilska raznovrsnost jer su se na jednom mjestu našle pripovijetke (od kojih neke imaju elemente eseja), crtice, gotovo pa novinarske reportaže (»Sjaj Lujine tmine«), dramski tekst i – poezija (»Kad se sjetim«). Time Deranja potvrđuje širinu svojih spisateljskih obzora, što će čitatelji znati cijeniti.