RIJEKA – Zbirka kratkih priča »Šaptanje bankomatima i druge nježnosti« Ivana Jozića u izdanju Frakture predstavljena je u riječkom »Dnevnom boravku« uz moderatora Vida Barića. Neke su priče iz knjige »povremenog« pisca Ivana Jozića toliko kratke da bismo ih mogli nazvati mikropričama – anegdote među kojima se nalaze gradske i urbane teme, intimne i biografske, ali i satirične priče koje prikazuju autorov pogled na političko stanje u zemlji. Ivan Jozić pisac je koji je zahvaljujući svojoj prvoj knjizi, također zbirki kratkih priča, bio finalist i pobjednik nekoliko književnih natječaja u regiji, bio je član žirija za nekoliko književnih nagrada te je nastupao na mnogim književnim festivalima.

Prvijenac »Muška svinja i dvadeset očajno ljubavnih« zapažena je zbirka od koje je prošlo gotovo osam godina. Čemu tako duga pauza, upitao je Vid Barić, referirajući se na uspjeh koji je postigao.

»Moj je razlog manjak vremena za stvaranje. Ljudi su mi govorili – sada si ti taj mladi glas, napiši odmah novu knjigu. Ali u mom slučaju to ne ide tako. Svi bismo na prvu htjeli biti Rolling Stonesi, imati puno albuma, imati hitove… Ali ja sam zadovoljan da napravim nešto dobro svakih nekoliko godina. Broj mi nije važan koliko mi je važno da su to dobre knjige. Nemam tempo, pišem polako i drago mi je kad moji prijatelji dođu da me poslušaju«, odgovorio je Jozić, koji je upravo u »Dnevnom boravku« prije nekoliko godina imao svoje prvo riječko predstavljanje, u sklopu festivala Vrisak.

Važno je čitateljevo vrijeme

Dok je najteže napisati roman, barem po Jozićevu mišljenju, od kratke priče ipak je teže napisati mikropriču. Kako ne bi bila skup slova na papiru, dobra mikropriča mora biti umjetnički iskaz, a ne dosjetka, objašnjava autor. Problem također nastaje kada hrpu različitih priča treba uobličiti u koherentnu cjelinu, dati joj smisao, popuniti rupe koje u njoj nedostaju. »Nisam očekivao da će biti ovako teško, a urednik je imao pune ruke posla sa mnom«, kaže Jozić i nadodaje: »Svaki umjetnik koji drži do sebe treba imati grč u želucu, graške znoja dok radi svoj rad. Vodim se time da mi je jako važno čitateljevo vrijeme. Ako on od svih ovih knjiga kojima smo okruženi odabere baš moju, važno mi je da to nije izgubljeno vrijeme. Imam osjećaj odgovornosti i jako mi je važno da probam to zadovoljiti«, objašnjava.

Knjigu »Šaptanje bankomatima« potpisuje i vizualna umjetnica Vida Meić, koja je pridonijela neobičnim i impresivnim grafikama. U proces su krenuli zajednički s idejom da sljube dvije umjetnosti. Radovi su nastajali simultano, a očekivani rezultat bila je knjiga koja se ne viđa često.

Autsajder među književnicima

Ivan Jozić nije književnik koji se ovom djelatnošću bavi za posao. Kroz karijeru ekonomista bio je na visokim pozicijama poznatih tvrtki, a pisanje i književnost želi zadržati kao nešto u čemu uživa i što ne dolazi »po naredbi«. Zato se može reći da je autsajder u tom svijetu.

»Jesam autsajder, nekad to i svjesno biram. Velik broj književnika lovi godišnje budžete ministarstava, lovi rezidencije, piše knjige svaku godinu ili dvije. Ja se ne mogu, niti želim s njima uspoređivati. Želim biti sa strane jer tako imam osjećaj da dobijem najbolje od oba svijeta«, Jozić objašnjava svoju odluku. Na taj način, može se posvetiti književnosti onoliko koliko želi, a biti dijelom tog svijeta – lijepo je.

»Kod književnosti je najljepše što gledaš svijet budnije. Naprimjer, pivo s prijateljem može postati priča. Otvori ti se treće oko, počneš gledati ljude na drugoj razini, razmišljaš o stvarima dublje. Imam osjećaj da si jednostavno budniji«, kaže Jozić – menadžer po danu, a književnik kad ga tako povedu osjećaji.