RIJEKA » Dani talijanske kulture i talijanskog jezika u Rijeci nastavili su se susretom s tršćanskim novinarom i piscem Paolom Rumizem u vijećnici Grada Rijeke. Gosta je predstavio Renato Cianfarani, generalni konzul Italije u Rijeci, koji je istaknuo da su Dani talijanske kulture pokrenuti u želji jačanja odnosa između Italije i Hrvatske te približavanja talijanske kulture Riječanima. Paolo Rumiz izlagao je na temu »Pisati stopalima. Lutajuće priče«. Odmah na početku objasnio je što se krije iza toga naslova: 

  Knjiga i putovanje

– Negdje u četvrtom razredu osnovne škole učiteljica mi je rekla da pišem stopalima ili cipelama. Naljutio sam se na učiteljicu, ali ne zato što je obezvrijedila pisanje, već cipele. Cijeli moj život mogao bi se sažeti u toj anegdoti. 

   »Pisati nogama« ima dva značenja – to može značiti pisati loše, a može označavati i onoga koji je vidio svijeta i proputovao ga. Pravi putnik postao sam tek nakon svoje 50. godine, kad su mi talijanske novine dale čisti list papira i poslale me na putovanje. Knjiga i putovanje su bliske riječi, a putnik ili nomad je osoba koja se kreće i puno je zanimljivija od one koja sjedi. Imao sam sreće što me sudbina dovela do toga da postanem putujući pisac, dakle onaj koji putuje i priča – kazao je Rumiz. 

   Paolo Rumiz dopisnik je tršćanskog dnevnika »Il Piccolo« i publicist dnevnika »La Repubblica«. Pratio je povijesna zbivanja na Balkanu, a njegove brojne reportaže svojevrstan su sažetak čitavog niza putovanja. Tijekom susreta s riječkom publikom Rumiz je govorio o svom radu pisca-putnika, s posebnim osvrtom na posljednju objavljenu knjigu »Morimondo«. U svom izlaganju Paolo Rumiz prisjetio se putovanja biciklom od Trsta do Beča te putovanja u Istanbul, a posebno ga se dojmilo putovanje po Kvarneru i njegovim otocima, koje je nazvao plutajućim planinama. Jedno od njegovih najvažnijih putovanja počinje upravo u Hrvatskoj. 

   Rumiz se osvrnuo i na svoje priče koje govore o Prvom svjetskom ratu, a osvrnuo se i na nedavno održani skup o sudbini Europe. 

  Europsko korjenje

– Stvarni Europljani su ljudi koji imaju višestruke korijene. Ne vjerujem u duboke, nego široke i razgranate korijene. U ime duboko ukorijenjenih identiteta su se vodili ratovi, a ja više volim govoriti o pripadnosti. Po jeziku koji govorim sam Talijan, ali sam u glavi Nijemac, a u duši veliki Slaven. Prepoznajem se u slavenskom svijetu, dok se u mješavini jezika osjećam kao kod kuće – istaknuo je Paolo Rumiz. 

   Rumiz je između ostaloga kazao da je izrazio želju da prestane pisati i da počne razgovarati s ljudima, tako da ga oni ugoste, a da im on govori svoje priče. Riječkoj publici tako je ispričao tužnu priču koja počinje u Sarajevu, a nastavlja se u Beču i Istanbulu. Evociranjem »Žutih dunja Istanbula« Rumiz je zaključio svoje »Lutajuće priče«, a publika mu je zatim postavljala pitanja.