PULA – Prof. dr. sc. Stjepan Vukušić (Živi Bunari/Stinica 11. rujna 1931. – Pula, 31. listopada 2022.), znanstvenik, profesor i književnik, napustio je ovozemaljski svijet jednostavno i tiho, piše u in memoriamu Marija Šegota-Novak i nastavlja:

»Njegov životni put, djelo i tragovi koje je ostavio u jezikoslovnoj znanosti, u obrazovanju i odgoju i u književnosti obvezuju nas na oproštajne riječi s iskrenim sjećanjima, a stručnu javnost na daljnje istraživanje i valorizaciju. Rođen je u podgorskom zaseoku Živi Bunari, Stinica, pučku školu pohađao je u Jablancu, gimnaziju u Senju. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu diplomirao je 1957. jugoslavistiku, ruski jezik s književnosti i francuski jezik kao pomoćni predmet. Doktorat filoloških znanosti stekao je na istom fakultetu 1981. radom »Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja – stiničkog i Daničićeva«. Kao gimnazijski profesor u Krku je od 1958. do 1965. predavao hrvatski i latinski jezik te filozofsku skupinu predmeta. Od 1965. do umirovljenja 2001. predavao je standardnojezične kolegije hrvatskog jezika u Puli na Pedagoškoj akademiji, Pedagoškom fakultetu, Filozofskom fakultetu, od 1984. bio je redoviti sveučilišni profesor.

Doprinos jezikoslovnoj znanosti

S prof. I. Zoričićem 1994. pokrenuo je studij kroatistike u Puli u dvopredmetnim kombinacijama. Upoznale su ga i neke generacije riječkih studenata kojima je predavao kao gostujući profesor na Pedagoškom fakultetu. A Riječanima i riječkim Podgorcima, 1997. u Narodnoj čitaonici predstavljen je roman »Podgorski vjetar«. Doprinos jezikoslovnoj znanosti ostavio nam je u nizu članaka objavljenih u časopisima i knjigama: »Usporedbe dvaju novoštokavskih naglašavanja – stiničkog i Daničićeva: Prilog za uporabnu normu hrvatskoga književnog jezika« (jezična studija), 1982., »Nacrt hrvatske naglasne norme na osnovi zapadnog dijalekta«, 1984. »Naglasak u hrvatskome književnom jeziku« (suautorstvo) i »Knj. 4 Velike hrvatske gramatike«, 2007. Bio je jedan od naših najvrsnijih akcentologa, a neprocjenjiv je njegov doprinos u stavljanju stiničkog mjesnog govora na mapu jezičnog istraživanja.

Bio je član Odbora za dijalektologiju Razreda za filologiju HAZU-a i uredničkoga vijeća časopisa Jezik. Radio je u uredništvima istarskih književnih časopisa, kao i u ediciji »Istra kroz stoljeća«. Od 1972. član je Društva hrvatskih književnika, a aktivno sudjeluje u osnivanju Istarskoga ogranka Društva hrvatskih književnika. Od proze »Oproštaj« objavljene u Zagrebu 1953. neprekinuto je stvarao i objavljivao književna djela različitih vrsta, kratke proze, pripovijesti, romane, pjesme, eseje i zapise. Pojedini dijelovi opusa prevođeni su mu na esperanto, slovenski, talijanski i njemački jezik. Predstavljen je i u mnogim zajedničkim antologijama i panoramama.

Objavljena djela

Neka od objavljenih proznih književnih djela su »Burobran«, novele i crtice, 1970. i 1976.; »Svijet pod Listincem«, kratki roman, 1979.; »Uskraćene blagosti«, roman, 1982.; »Podgorski vjetar«, roman, 1996.; »Duh u kamenu«, roman, 1997.; »Zvijezde nad Gočanom«, roman, 2003.; »Admiral«, roman, 2004. i druga. Objavljene pjesničke zbirke su mu »Da život ne pogaziš«, 1973.; »Iznad pelina«, 1989.; »Zemaljskom usprkos«, 2007.; »Hrvatski zemljovid« 2011. i »Dok sunce sja«, 2014…

Ma koliko se predano, profesionalno i uspješno bavio jezičnom znanosti i profesorskim poslom, ipak, njegova životno nagnuće i strast bila je književnost. Život su mu obilježila i dva prijelomna trenutka društveno-političkih lomova koja su utjecala na stil njegova života i na dio književnog opusa. Poetski je izražavao osjećaje i misli, bol, patnju, trenutke sreće. Kroz različite umjetničke forme odužio se krajoliku i ljudima koji su ga oblikovali kao Čovjeka, Podgorju i Istri. Činio je to isklesanim, stilski dotjeranim, minucioznim jezikom, kako u stihovima, tako i u prozi. Ostavio je u nasljeđe opus koji inspirira i očekuje nova čitanja«, zaključuje Marija Šegota-Novak.