ZAGREB – Dobra je stvar za pjesništvo kad je glavni urednik neke izdavačke kuće pjesnik, jer tada postoji šansa da će iz tiskarskih strojeva upregnutih u izdavački opstanak ponekad izaći i pjesničke knjige, te male noćne more poslovnih direktora, ili direktora uopće. Takav je slučaj s VBZ-om, kojem je na glavnouredničkom čelu Drago Glamuzina, inače jedan od naših domaćih rodonačelnika tzv. stvarnosne poezije, popularne forme pjesničkog iskaza početkom ovog milenija.

Zato nas veseli novi kontingent pjesničkih knjiga u Biblioteci »Tridvajedan pjesništvo«, koji uključuje provjerena, ako ne i pjesničko-programski, ili poetički sukladna imena. Naime tri nove knjige poezije, Alena Brleka, Martine Vidaić i Marka Tomaša, zasigurno će naći svoje fanove među ljubiteljima pjesničke riječi, no to ne moraju nužno biti isti fanovi, s obzirom na različitosti njihovih pjesničkih pisama.

Jalova brajica

Knjiga Alena Brleka »Halal zumra«, koju je uredio još jedan vrsni pjesnik, Marko Pogačar, donosi prepoznatljivog, »reduciranog« Brleka, no osim, kako to Pogačar kaže, poznate začudnosti, šifre, tajne, ova knjiga nije više pukotina u jeziku iz koje se razvija višak značenja, nego je svojevrsni ready-made, tvorenje novog od postojećih referenci globalne i lokalne svakodnevice.

Alen Brlek / Foto SKUD IGK

Zanimljivost je ove knjige, koja se zasigurno utječe i brlekovskoj začudnosti, paralelno, uz napisane, otisnute i iste pjesme na brajici. No bez taktilnog segmenta, nužnog za »čitanje« prstima, već samo kao jalovi otisak, kako to Pogačar kaže, posjetnica iz prešućenog.

Alen Brlek: Halal Zumra

Knjige Martine Vidaić i Marka Tomaša uredio je Kruno Lokotar. Prva, naslovljena »Grad: Konstrukcija« donosi stihove jedne od ponajboljih suvremenih domaćih pjesnikinja mlađe generacije, koja povremeno objavi doista vrhunske pjesničke knjige, kao što je to bila »Trg, tržnica, nož«, u izdanju HDP-a, a koja se sve više afirmira i kao prozna spisateljica. Naime upravo je nedavno osvojila Europsku nagradu za književnost za roman »Stjenice«, u izdanju Naklade Ljevak.

Želja za simetrijom

Nova pjesnička knjiga Martine Vidaić, kako to kaže njezin urednik, logičan je nastavak njezine prethodne rečene knjige »Trg, tržnica, nož«. Ovoga puta, smatra Lokotar, pjesnikinjine su pjesme kraćih strofa, gotovo isprekidane, i centrirane, što po njemu pokazuje želju za simetrijom, uređenošću i daje opreku koja rađa formalnu napetost prema sadržaju. Glavni junak ove knjige je jezik, kaže Lokotar.

Martina Vidaić / Foto ARHIVA NL

Kod Marka Tomaša jezik je malo drukčije sredstvo, i opet na poseban, tomaševski način upregnuto u priopćavanje nekog smisla, ili besmisla. I baš taj, tomaševski, direktan način pjesmopisanja priskrbio mu je i prilično široku bazu poklonika. Njegovi novi »Stihovi iz automata« već svojim naslovom govore, kako to primjećuje Lokotar, o otuđenosti pjesnika od samog sebe i svog zanata.

Martina Vidaić: Grad: konstrukcija

Marko Tomaš je, kaže Lokotar, neoromantičan i kontradiktoran, i to ne krije, »on je uzvodni dandy u retro ruhu, boem u muci sređenog života i sretne ljubavi kojoj se često s čuđenjem obraća (već 28 godišnjih doba), kozmopolit koji zna da od sebe pobjeći ne može, čovjek alergičan na sliku koju je o sebi stvorio – koja se od njega emacipirala, nezainteresiran za uspjeh koji ga snalazi, a kojem daje goriva.«

Marko Tomaš: Stihovi iz automata