Wikipedia
Posebnost novog izdanja ovog čuvenog djela je u tome što ga je prevela Vesna Krmpotić, a knjiga je rađena uz poštovanje tradicionalnog kineskog uvezivanja knjiga, metode koja je nastala u periodu dinastije Ming
povezane vijesti
Uz pojavu knjige »Izgubljeni biser, nađeni biser, biser«, prvog djelića postumno objavljene ostavštine velike hrvatske pjesnikinje Vesne Krmpotić, zagrebački izdavač Planetopija ovih je dana pažnju na sebe skrenuo i sjajnim izdanjem kultnog »Proroka« Kahlila Gibrana. Posebnost novog izdanja ovog čuvenog djela je u tome što je prijevod sačinila Vesna Krmpotić, a knjiga je rađena uz poštovanje tradicionalnog kineskog uvezivanja knjiga, metode koja je nastala u periodu dinastije Ming (1386. – 1644.) i koristila se sve do početka 20. stoljeća. Već ova dva podatka itekako će privući sve koji cijene ovo moćno, refleksivno i poetsko djelo koje na poseban način prenosi priču o životu, smislu i cilju postojanja.
»Od prvog objavljivanja 1923. godine, ‘Prorok’ je bivao sve popularniji dok nije postao jedna od najčitanijih knjiga svih vremena, uglavnom zahvaljujući oduševljenim čitateljima i usmenoj preporuci. Gibran je odgojen kao katolik, no bio je upoznat i s islamskom i vjerom bahá’í te ga je podjednako oblikovao Istok i Zapad, a svoj pogled na svijet, duboko razumijevanje humanosti pretočio je u 26 pjesama u prozi koje odolijevaju kategorijama i prolasku vremena. Značenje svog djela sam je zažeo riječima: ‘Cijeli ‘Prorok’ govori jedno: ‘Ti si daleko veći nego što znaš, i sve je u redu.’ U jednostavnoj prozi Gibranove riječi nude utjehu i mudro vodstvo: učimo da je znanje već u nama.«, poručuje izdavač u predgovoru ovog divot izdanja.
26 proznih eseja
»Prorok« je sastavljen od 26 proznih eseja kroz koje autor na poetsko-filozofski način progovara o nizu različitih tema i to kroz usta proroka Almustafe koji nakon dvanaest godina svojom voljom odabranog osamljeništva tijekom kojeg je razmišljao o životu i njegovom smislu, odlučuje vratiti se u zavičaj, a prije odlaska druži se s ljudima sredine u kojoj je živio i odgovara na njihova brojna pitanja o najrazličitijim temama – ljubavi, braku, djeci, slobodi, smrti…, a svaki od njegovih odgovora rezultat je dubokih višegodišnjih promišljanja i analiza čovjeka i ljudske prirode, svemira, prolaznosti…Ti su pak odgovori, u konačnici uvijek usmjereni ka pozitivnom odnosu prema životu, stekli ogromnu popularnost što je knjizi u više od sto godina od njezinog nastanka zajamčilo veliku popularnost i pravi kultni status.
Naravno, knjiga je u velikoj mjeri rezultat iskustava samog autora koji je za svog ne predugog života (1883. – 1931.) proživio brojne tragedije i gubitke te silom prilika dobro upoznao filozofiju i način života Istoka i Zapada, što se u njegovom kapitalnom djelu pretvorilo u zbirku zadivljujućih misli.
Podsjetimo, Gibran je rođen u sjevernom Libanonu odakle kao dvanaestogodišnjak s obitelji odlazi u Ameriku sa željom pronalaska boljeg života. Samo dvije godine kasnije vraća se u Bejrut gdje završava gimnaziju te upisuje medicinu. Potom iznova kreće na brojna putovanja i živi u različitim dijelovima Europe (Grčka, Italija, Španjolska, Francuska…), iz koje iznova odlazi u SAD gdje doživljava niz tragedija jer mu od tuberkuloze umiru sestra, polubrat i majka. Pogođen tim udarcima Gibran se okreće proučavanju raznih filozofskih i religijskih djela (Biblija, spisi o Zaratustri i Budi, djela Voltairea, Rousseaua, Nietzschea, Jeffersona, Emersona, Lincolna….), a najviše ga je zanimala kršćanska i islamska filozofija i teologija. Proučavanja uskoro počinje upotpunjavati vlastitim tekstovima, pri čemu u početku piše arapskim, a kasnije i engleskim jezikom na kojem 1923. godine nastaje njegovo najčuvenije djelo – »Prorok«. Kahlil Gibran umro je 1931. godine, u 48. godini u New Yorku, a po vlastitoj su mu želji posmrtni ostaci prevezeni brodom u rodni Libanon i pokopani uz velike počasti.
Spoj lirskog i filozofskog
U Hrvatskoj je »Prorok« doživio već nekoliko izdanja u različitim prijevodima, a ovaj novi zavređuje veliku pažnju i to ne samo stoga što ga je učinila jedna od iznimno značajnih hrvatskih pjesnikinja, već i stoga što je i sama Vesna Krmpotić cijeli život bila vezana uz filozofije Istoka trudeći se u svojim djelima također zahvatiti onaj duhovni dio ljudske ličnosti. Zahvaljujući tome, njezin je prijevod spoj lirskog i filozofskog, a o takvom pristupu svjedoči i njezina davnašnja izjava o smislu i cilju prevođenja: »Moj životopis ne nalazi se samo u knjizi ‘Dijamantni faraon’. U knjizi o Ozirisu. Moj životopis ne nalazi se samo u knjizi ‘Brdo iznad oblaka’. U knjizi ‘Bhagavatar’. U knjizi ‘Put jednote’. Moj se životopis čita u svakoj mojoj knjizi. U svakoj rečenici. U svakomu stihu. Sve ove godine, njih šezdesetak, sav moj napor bio je jedan jedini: kako otpustiti grč – kako pustiti stup duha svetoga da uzađe u svijest i riječ. To je sve što sam uistinu ‘radila’ – pisanje je bilo tek brzometna posljedica opuštanja od nevjerice u nemoguće. Moj suštinski životopis je priča o naporu kako se predati nečemu za što ne treba ni napor, ni trud, ni znanje«, rekla je Vesna Krmpotić.
Iz »Proroka«
Ukorih srce svoje sedam puta!
Prvi put: kad se kušah dočepati
visokoga položaja izrabljujući slabije.
Drugi put: kad se pretvarah da sam hrom
pred onima koji bijahu obogaljeni.
Treći put: nakon što mi bijaše dano da biram,
radije izabrah lagano nego teško.
Četvrti put: kad sam, pogriješivši,
tješio sam sebe pogreškama drugih.
Peti put: kad bijah poslušan iz straha
tvrdeći onda da sam jak u strpljenju.
Šesti put: kad odizah halju
da bih izbjegao glib života.
Sedmi put: kad pjevah hvalospjeve Bogu
i mišljah da je pjevanje vrlina.