Ljubav je odgovor – ova biblijska rečenica jedna je od mogućih reakcija na vrlo dobar roman »Mirovanje« Dunje Matić, mlade riječke književnice koja je uspjela čitatelju kroz 183 stranice predočiti život mlade suvremene žene, djevojke koja nije baš potpuno tipična, ali nije ni toliko različita da u njezinoj priči mnogi ne bi prepoznali barem elemente vlastite stvarnosti. Njezina junakinja (tek pri kraju saznajemo da se vjerojatno zove Dunja jer je voljena baka naziva Dunjicom) iz jednog je jadranskog grada (Split) došla u drugi (Rijeku) i tu je pronašla i posao i ljubav. Živi s dečkom Lukom, koji joj je ogromna podrška u svemu, posebno u psihičkim krizama i stanjima depresije izazvanim mnogočime – od ponekih traumatičnih zbivanja iz djetinjstva i mladosti, preko nezdravog i kaotičnog ritma suvremenog gradskog života, pa do opće nesigurnosti za posao i život, do čega je dovela pandemija koronavirusa.

Intimistički zapisi

Život Matićkine junakinje pratimo kroz njezine svojesvrsne intimističke dnevničke zapise i autoispovijedi kroz koje nastoji i čitatelju i samoj sebi pojasniti što se događa, pri čemu je »prošarala« cijelim svojim životom, od djetinjstva pa do života u drugom i bitno drukčijem gradu od onoga u kojem je odrasla. Stvarnost je određena stalnom borbom za što bolje uvjete života – bolji stan od postojećeg, bolji posao od povremenih i nesigurnih, bolja zdravstvena situacija od traumatične u kojoj joj možda prijeti i kancerogeno oboljenje, bolji odnos okoline zbog ogromnog truda uloženog u znani projekt Rijeke kao Europske prijestolnice kulture…

Sve to čitatelju je prenijeto u pedeset i jednoj kratkoj »epizodi«, kroz koje se spajaju i izmjenjuju prošlost i sadašnjost, tvoreći u konačnici zajedničku cjelinu ispričanu tečnim i pitkim pripovijedanjem, točnije ispovjednom prozom visoke kvalitete, s puno poetskog u sebi. Taj je poetski dio logičan i razumljiv s obzirom na introvertiranost junakinje i činjenicu koliko emocionalno duboko doživljava samu sebe i svijet oko sebe, a u svojoj je srži u funkciji karakterizacije lika glavne junakinje. Jer, primjerice, kad opisujući kako ona i Luka na putu iz Zagreba prema Rijeci zastanu nešto pojesti u nekom restoranu uz cestu kaže: »… tamo je hrana šaka kartona i bezukusne boje. Ljudi su krivulje u prostoru, njihov govor samo gužvanje glasova.«, onda je jasno ne samo da na svijet gleda posebnim (pjesničkim) očima, već je u stanju i čitatelju prenijeti taj drukčiji pogled na stvarnost. Ovakvih je primjera puno, a taj poetski stil posebno uspješno koristi kad govori o prošlosti, točnije kad opisuje i razgovora s bakom, majkom i ocem. Na tom tragu emocionalnosti je svakako i završetak romana, epizodica nazvana »Cvijeće« i posvećena posljednjem oproštaju s bakom, odnosno njezinom pogrebu.

Traumatična iskustva

Naslov romana vezan je za liječničku preporuku o mirovanju kao obveznom načinu ponašanja zbog potencijalne opasnosti od opasne bolesti. No, uz osobnu priču taj se naslov može prenijeti i na opću sliku društva i života u gradu koji glavna junakinja voli, ali se i boji za njegovu budućnost jer sve skupa upućuje na njezino stanje, na nužnost mirovanja. Pritom su u prvom planu traumatična iskustva vezana za, nažalost, neuspio projekt Rijeka – EPK 2020, kao i psihološki i emocionalni kaos koji je u svima izazvala pandemija COVID-19, zarazna bolest koju smo do trenutka njezine pojave sretali samo u filmovima i književnosti. Dunja Matić uspjela je u ovom kratkom romanu – uz lako uočljive elemente autobiografskog – vrlo dobro prikazati i osobno i opće, pa je njezino »Mirovanje« nedvojbeno kvalitetan roman koji uspješno svjedoči o vremenu o kojem govori, a još i više šalje poruku o tome kako su sva zla i »mirovanja« podnošljivija kad imaš nekoga tko te voli.