Kraj Babunove ere u Poletu najavile su promjene u rukovodstvu RK SSOH-a i odlazak Stipe Oreškovića. Sve je bilo popraćeno i sumnjama u financijske malverzacije u kojima je navodno sudjelovao i sam Orešković. Babun je napokon smijenjen u listopadu 1985. godine.

Najbolju sliku tog razdoblja dao je bivši Poletov suradnik Vlatko Fras koji je u tekstu u Danasu naslovljenom »Vlastiti komad vlasti« razočarano zaključio da je izravno uključivanje Babunova uredništva u »odraslu borbu za vlast« bio i logični kraj procesa koji je potkraj sedamdesetih sam Polet otvorio. Borba za pripadajući komad vlasti koja je list suočila s »politikantstvom, radikalnom i sveobuhvatnom ideologizacijom« raspršila je iluziju, napomenuo je Fras, da je u »ovom društvu jedino još omladina nevina i nekompromitirana«.

Zadnjih pet godina postojanja Poleta otvorio je novi glavni urednik. Umjesto Mladena Babuna, vođenje redakcije preuzeo je Zoran Simić. Osim toga, početak tog razdoblja donio je još dvije velike novosti.

Redakcija se preselila u Mehringovu ulicu 14-18, na Savici, daleko od centra grada. Važnije od toga, Polet je prešao na dvotjedno izlaženje i tako će ostati do njegova gašenja.

Ideološka stega popušta

Zanimljivo, od novog glavnog urednika nije se očekivalo previše. Ideološka stega postupno je popuštala. S vremenom, Simić je uspio ostvariti Kuljišev koncept »fantastične zabave«, no problem je bio u tome što je u tom razdoblju rijetko kome do zabave zapravo bilo. Jugoslavija se počela rastakati, gospodarski i socijalni problemi bili su sve očitiji, baš kao i nedostatak vizije budućnosti. Moglo se tada pisati što se htjelo, ali naklada Poleta stalno je padala.

Puljanin Simić je u Polet vratio zagrebački sleng i opušteniji izričaj, pomalo dokidavši birokratizirani jezik. Moglo se pisati bez stega s početka desetljeća što je zorno pokazao tekst Mate Bašića i Ede Popovića o raspravi o jeziku unutar Društva hrvatskih književnika. Simić je pokušao usmjeriti Polet prema širim jugoslavenskim prostorima pa je čak i u zaglavlju na naslovnici stajao slogan »novine za 22 milijuna Jugoslavena«. No, nedostajalo je drskosti i provokativnosti iz Franičevićevog i Babunovog mandata, piše autor monografije Željko Krušelj.

U tom su razdoblju u redakciju pristigla i mnoga danas priznata i poznata novinarska imena poput Jasne Babić, Damira Strugara i Đurđice Klancir. Polet je otpočeo suradnju i s nekad »neprijateljskim« Omladinskim radijom i SL-om, a bili su uključeni i u pokretanje Omladinske televizije.

Prespori dvotjedni ritam

Iz ovog razdoblja Krušelj ističe britku kolumnu Srđana Španovića s efektnim nazivom »Penisovanje naroda« koja je često služila i kao redakcijski uvodnik. Kao očitu grešku Krušelj ističe Poletovo kašnjenje u dijagnosticiranju uloge Slobodana Miloševića. Dio je razloga i u beogradskom dopisniku Milanu Bečeviću koji je otprilike tvrdio da su njemu »svi isti« u srpskom rukovodstvu. Kao posebnu zanimljivost iz tog vremena Krušelj ističe i Strugarovo otkriće mladog Radimira Čačića i njegovog dobro vođenog Coninga. Zanimljivo, Simić je muzičku rubriku ograničio na samo dvije stranice. Razlog je jednostavan – najveće zvijezde u tom razdoblju postaju političari.

Polet se tada doimao kao skromniji spoj Danasa i Starta i kao takav nije se uspio probiti do šire čitateljske publike kao u Babunovoj eri. Naravno, znatno skromnije se i ulagalo u promociju, a i dvotjedni ritam zasigurno je ostavio traga na prodajnim brojkama.

Zanimljivo je da je u natjecanju za novi mandat Simić pobijedio Ivana Lovrinovića. Tada u redakciju dolaze i neka nova imena poput Tihomira Ladišića i Tatjane Tagirov. Zapažen je intervju sa Zoranom Franičevićem u kojem bivši glavni urednik »dere« po Babunu i Stipi Oreškoviću kao figurama koje su unazadile Polet.

»Bili su sigurni u sebe jer su imali jaku pozadinu. I to je izdaja – jer Polet nikad nije imao jaku pozadinu« – rekao je tada Franičević.

SUTRA: Suton Poleta – tulum u dječjoj sobi samoupravnog socijalizma