NOVI VINODOLSKI – Svoje sada već više od pola stoljeća dugo bavljenje novinarstvom Franjo Deranja od 2006. godine obogatio je i književnim radom pri čemu je u do sada objavljenih šesnaest knjiga često spajao novinarska iskustva s pričom koju nam donosi, a to čini i u svojoj sedamnaestoj knjizi, romanu »Krv na klavijaturi« (Naklada Kvarner – Gradska knjižnica Crikvenica, Novi Vinodolski, Crikvenica 2021.). Dodavši spomenutom naslovu podnaslov »Romansirani životopis s krimi i SF elementima«, Deranja je već i prije prve stranice čitatelju sugerirao žanrovske odrednice, a svoju je najavu u potpunosti i ostvario na sto i šezdesetak stranica svog romana.

Mučko ubojstvo

Glavni je lik ovog romana Tin (Martin) Rondolfo, ugledni hrvatski pravni stručnjak rođen u Rijeci 1942. godine. Po završetku studija Tin počinje raditi u struci i ubrzo stječe status iznimno uspješnog odvjetnika kojemu nije cilj zaraditi nizanjem sudskih sporova, već pomiriti sukobljene strane i naći rješenje pa baš stoga i dobiva naziv Mirotvorac. Zbog velike popularnosti vlasti ga miču iz Hrvatske i »usmjeravaju« prema Strasbourgu i Europskom sudu za ljudska prava gdje će također imati puno uspjeha, da bi se potom po povratku u Hrvatsku proslavio u slučaju suđenja za jedno mučko ubojstvo za koje je vezan i naslov romana. Uz pravo Tin se zanima i za brojna druga područja, od umjetnosti do znanosti, pri čemu zastupa ideju kako se snagom misli (»Sve je u glavi!«, često govori) može učiniti mnogo više no što se to obično pretpostavlja. Taj duh znanstveno radoznalog pristupa životu on ukrašava i aktivnostima te vrste pa, primjerice, osmišljava i izgrađuje na svojoj kući vjetroorgulje, odnosno u suradnji s prijateljem kardiokirurgom izrađuje poseban pacemaker s litijevim baterijama koji bitno usporava rad srca, odnosno produžuje životni vijek.

Društvena kritika

Iako u prikazu Tinova života – kako nas na to upućuje i podnaslov – ima krimi i SF elemenata, ipak su oni u sjeni jasno uočljive društvene kritike koja je, bez imalo dvojbe, posljedica Deranjina bavljenja novinarstvom. Tako, primjerice, u epizodi vezanoj za crkvicu na Krku svjedočimo tipičnom pokušaju da se uz političke veze i pritiske gradi vikendica na negrađevinskom zemljištu; epizoda koja govori o Tinovom životu u Strasbourgu jasna je kritika cjelokupnog političkog sustava; oštrica kritike usmjerena je i na sveprisutnu birokraciju; odlično je obrađena tema paravojnih postrojbi i prikrivanja ratnih zločina, kao i suludosti nacionalističke mržnje, a cijelo 33. poglavlje na iznimno dobar način obrađuje spregu crkve i politike te, ustvari, predstavlja sjajan novinarski članak o toj temi.
Autor je roman izgradio kroz nekoliko većih epizoda vezanih za prikaz života Tina Rondolfa, a svaka od tih epizoda svojevrsni je temeljni kamen za iznošenje stavova i spoznaja o hrvatskom društvu i to u rasponu od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa do danas. Deranja piše novinarski jednostavno i razumljivo nimalo se ne trudeći sakriti svoju autorsku nazočnost. Baš stoga povremeno se i obraća čitatelju, odnosno zna koristiti esejističko-komentatorski pristup slažući stranice na kojima detaljnije obrađuje neku temu, bilo da je riječ o manama društvenog i političkog života Hrvatske, bilo da se radi o Tinovoj omiljenoj temi razmišljanja o znanosti i njenim mogućnostima. Sve u svemu, novi se roman Franje Deranje može čitati sa zanimanjem i kad je riječ o radnji, ali i kad su u pitanju autorovi komentari i osvrti na različite teme.