Jedan od najpoznatijih festivala književnosti na svijetu, Hay Festival, ove godine dolazi u Rijeku i Zagreb. U suradnji s 19. Festivalom europske kratke priče (FEKP), ovaj britanski prestižni festival književnosti održava se od 4. do 9. listopada u Rijeci te će predstaviti velikane svjetske književnosti koji problematiziraju različitost i drugost u svojim djelima.

Sam festival uključuje razne rasprave, razgovore, čitanja, filmske projekcije i izvedbe. Ovogodišnja suradnja FEKP-a i Hay Festivala donosi i projekt »Europa 28 – Žene o budućnosti Europe«, koji je dio programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture. O samom festivalu književnosti, njegovom programu, no i o konkretnim ciljevima, aktivnostima, kao i ponekim osobnim pitanjima, razgovaramo s direktoricom tog festivala, Cristinom Fuentes La Roche.

Trenutno ste direktorica Hay Festivala. Kad ste postali direktorica i kako je došlo do toga? Što za vas znači voditi festival veličine kao što je to Hay Festival?

– Trenutno sam međunarodna direktorica Hay Festivala, a odgovorna sam za sve što se događa i izvan Hay Festivala, i na Wye Festivalu koji se izvorno održava u Walesu. U Latinsku Ameriku dovela sam također Hay Festival, točnije u Kolumbiju, Meksiko i Peru, a bila sam odgovorna i za neke druge festivale i projekte. Tako sam razvila niz regionalnih projekata i antologija, od kojih je većina davala značajan prostor za predstavljanje djela novih autora, u raznim zemljama svijeta. Ti projekti uključuju »Bogotu 39« 2007., 2017. i 2018. godine, »Bejrut 39« 2010. godine, »Afriku 39« 2014. godine te »Aarhus 39« 2017. godine. Nadolazeći Hay Festival s projektom Europa28 nastavljajući je dio te serije projekata.

Smatram se vrlo sretnom što uopće mogu nekoga uvjeriti da se uključe u ove projekte na kojima imam prilike raditi s vrlo nadarenim pojedincima, što me dodatno veseli, a svakako sam i zahvalna na tome. Vodeći razne i potrebne razgovore širom svijeta ciljano okupljamo autore i čitatelje, otvaramo njihov dijalog te potičemo kritičko mišljenje, a time i različite stavove.

Autori i publika u dijalogu

Što se promijenilo u strukturi ili organizaciji samog festivala otkad ga vodite i otkad ste na mjestu direktorice? Kakva je vaša vizija festivala općenito i vizija festivala u budućnosti, s ciljem da se održi ista razina kvalitete?

– Kao svoj glavni doprinos Hay Festivalu istaknula bih međunarodni razvoj festivala u vidu novih partnerstava, novih timova i (ne)izravnog stvaranja od originalnog Hay Festivala u Walesu, međunarodnog festivala. Mislim da se vrlo uspješnom pokazala kombinacija već sjajnih autora i onih novih, zanimljivih nadolazećih, koji ne govore samo o svojem radu, već i sudjeluju u različitim interdisciplinarnim razgovorima. Ono što proizlazi iz tih razgovora i/ili svojevrsnih sučeljavanja, primjerice ekonomista, antropologa i umjetnika, katkad su zaista nevjerojatne stvari, stoga je takvo što vrlo uzbudljivo gledati i slušati.

Što je specifičnost Hay Festivala? Zašto se taj festival smatra jednim od najvećih književnih događaja ili festivala u Europi i svijetu?

– Specifičnost festivala su njegove brojne i različite lokacije, poput Hay-On-Wye grada u pokrajini Wales u Ujedinjenome Kraljevstvu, Kartagene u Kolumbiji ili pak Segovije u Španjolskoj. Sve te lokacije tako postaju važan dio festivala u smislu različitih faktora, od onog bogatog kulturno-povijesnog, arhitektonskog faktora i/ili konteksta, pa sve do ljudskog faktora. Osim toga, ono što se također veže za festival, a njegova je posebnost, jest sjajan program koji na jednome mjestu okuplja samog autora i publiku koji su u dijalogu. Publika je raznolika, i domaća i strana, iz različitih mjesta one zemlje gdje se festival održava, no i iz ostalih zemalja svijeta, a takvu publiku vezuje zajednički interes, znatiželja te poneke vrijednosti koje zasigurno dijele.

Niz događaja koje festival inače uključuje, s više ili manje uspjeha, može se održati bilo gdje, ali čarolija festivala je u povezanosti tih raznolikih događaja i publike koja ih posjećuje, šetajući od jednog mjesta do drugog, prisustvujući i na zabavama. Naravno, esencijalan je dobro osmišljen program sa zvučnim i već poznatim imenima u književnosti, s nekim novim imenima koja tek trebaju dobiti na važnosti te zanimljivim i relevantnim temama. Uz sam program, kao što sam naglasila, bitna stavka je publika koja je faktor kultur(al)nog miješanja, a naposljetku i svojevrsnog kulturnog stapanja, čime dobivamo potpunu jednadžbu za naš festival koji je već po tome zapravo i poznat.

(Re)interpretacija Europe

S obzirom na prepoznatljivu »jednadžbu« festivala koju ste pomno »ocrtali«, što bismo mogli smatrati glavnim ciljem tog festivala?

– Hay Festival održava se već više od trideset godina te okuplja pisce i čitatelje s ciljem dijeljenja priča i raznih ideja o održivim događajima diljem svijeta, od kolumbijske plaže u Kartageni do gradova kao što su Bejrut i Mumbai, pritom okupljajući više od pet milijuna ljudi na pet kontinenata. Intencionalnost naših festivala književnosti može se opisati i riječima kao što su inspiracija, preispitivanje i zabava.

Kakav je program Hay Festivala u Rijeci, koji će se održati od 6. do 9. listopada. Kakve će sve sadržaje imati i što posjetitelji mogu očekivati?

– Za izdanje festivala u Rijeci odlučili smo se za projekt »Europa 28 – Žene o budućnosti Europe«. U sklopu njega odabrali smo 28 žena, od kojih je svaka iz druge države Europe i različite profesije, pa tako imamo spisateljice, umjetnice, znanstvenice i aktivistice, a svojim okupljanjem i razmjenom mišljenja ponovo će (re)interpretirati Europu.
Uz to, odlučili smo se na izdavanje antologije kratkih priča i eseja »Europa28: Vizije za budućnost« koju je u Hrvatskoj objavila Fraktura – UK, uz Comma Press te u Španjolskoj Galaxia Gutenberg, s ciljem slavljanja njihovih ideja i ohrabrivanja debata i diskusija u sklopu projekta Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, no i drugih događaja oko svijeta. 28 žena predstavlja multidisciplinarni »sažetak« reprezentativnih umova našeg vremena, uključujući spisateljicu Leilu Slimani iz Francuske, filozofkinju Renatu Salecl iz Slovenije, aktivisticu i spisateljicu Janne Teller iz Danske, nizozemsku antropologinju Gloriju Wekker, zatim imena kao što su Zsofia Bahn iz Mađarske, Asja Bakić iz Hrvatske te druga.

Rezultat cjelokupnog projekta fascinantan je i potiče nas da na Europu pogledamo s novom perspektivom te da preispitamo vlastite pretpostavke i ograničenja, a da pritom ne bježimo od raznih izazova i sučeljavanja oko krhkosti i nejednakosti europskog kontinenta u trenutnom kontekstu.

Dakle, osmislili smo seriju od osamnaest panel-diskusija, većinom putem interneta, ali i poneku mješovitu u Zagrebu i Rijeci. Zaista preporučujem svima da se uključe, jer iskustvo čitanja spomenute antologije ili pak slušanja rasprava iz različitih perspektiva je nadahnjujuće, bitno, iskreno te duboko ljudski, rekla bih.

Rasprava uživo, licem u lice, bit će ona s turskom autoricom Elif Shafak, a ostatak digitalnog prijenosa događaja uživo sastojat će se od čitanja i rasprava s ključnim pitanjima poput migracija, nacionalizma i populizma, aktivizma, feminizma i drugih, naravno, s prijevodom na hrvatski jezik. Prikazat ćemo i seriju rasprava koje se već sad smatraju klasicima Hay Festivala, poput onih s autoricama Zadie Smith, Chiamamandom Ngozi Adichie i Olgom Tokarczuk. Na kraju, mogu reći kako se, nesumnjivo, radi o izvoru inspiracije i izazovne rasprave, a to je ono što nam sad treba, više no ikad.

Decentralizacija kulture

Koliko teško je bilo u vrijeme globalne pandemije organizirati ovakav velik događaj? Je li ta cjelokupna situacija utjecala na ovogodišnje izdanje festivala?

– Tijekom povijesti uvijek su postojala i postojat će izazovna vremena za sve, kao što su uostalom i ova. Mjesto radnje, odnosno održavanja festivala za nas vrlo je bitno, a u organizaciji se vodimo idejom decentralizacije kulture. Zato nastojimo organizirati festival u manjim gradovima kao što su primjerice Kartagena, Segovia te drugim. Ideja globalnog (susreta) koja susreće lokalno (mjesto), za nas je važna. Takvim mapiranjem stvaramo svojevrstan mali centar ideja koji tih nekoliko dana dolazi u fokus cijele zemlje u kojoj se festival održava, no i šire.

Ova godina vrlo je izazovna, a sam festival je u tom kontekstu još veći izazov u svijetu digitalnoga i tehnologije, pa smo se zato odlučili na stopostotni digitalni festival. Bez obzira na mnogo dobrih strana, počevši od činjenice dosezanja globalne publike takvim oblikom festivala, ipak ga moramo učiniti lokalnim odabirom lokalnog moderatora – vodeći jedinstveni razgovor iz kuta ovogodišnje regije u kojoj se odvija. Posljednjih mjeseci pregovarali smo o sporazumu sa sponzorima – za one privatne ta bi nova stvarnost mogla značiti širi doseg u brendiranju, dok za lokalne sponzore ova globalnost možda ne znači interes kakav bi inače postojao, jer ipak, oni žele poruku prenijeti više lokalno, nego globalno.

Osobno vjerujem da u ova vremena učimo mnoge nove stvari pa ćemo se u budućnosti manje bojati »programirati« autore na ekranu s pravim moderatorom i publikom, stoga ćemo, moguće, zadržati digitalnu varijantu festivalskog programa za one koji ne mogu doći.

S obzirom na ono što radite, no i s obzirom na vašu strast prema tome poslu, dalo bi se naslutiti kako i vi čitate. Vrijedi li u tom slučaju ona latinska izreka, utile cum dulci? Kad ste osjetili ljubav prema knjizi i što volite čitati najviše?

– Počela sam čitati još od najranijih nogu. Nakon što sam naučila čitati, zapravo nisam prestala čitati sve do danas, a čitam iz vlastitog zadovoljstva, no to mi je i dio posla. Od književnih rodova najviše volim prozu, a od žanrova najviše volim fantastiku. Posebno me fascinira generacija sadašnjih latinoameričkih autora, od kojih bih posebno istaknula autore kao što su Liliana Colanzi, Yuri Herrera ili Samantha Schweblin, naravno uz mnoge druge.

Mislite li da je književnost bitna te zanima li ona ljude više ili manje danas, u odnosu na neka prošla vremena?

– Mislim da je književnost, poput kulture općenito, neophodna u našem životu. Zapravo, književnost i jest dio kulture te je potrebna da bi se kultura uopće održala. Mogli bismo reći kako dijete koje čita nije nikad samo, već je uvijek u društvu najboljih. Čitanje stvara i potiče na kritičko razmišljanje, no i služi kao razonoda. Vrijeme koje provedemo čitajući je vrijeme koje provodimo sa samim sobom i sa svojim unutrašnjim životom. Ne mogu zamisliti život bez čitanja, knjige i književnosti.