Slučaj "Barokni čovjek"

Barić: Satiri presuđuju nekreativni ljudi bez ikakvog smisla za humor

Maja Hrgović

Vinko Barić - Barokni čovjek je uvijek kontra

Vinko Barić - Barokni čovjek je uvijek kontra

Ova bi provincijalna komisija za šund valjda i Kamova proglasila nepismenim i cenzurirala ga. Drug Staljin bio bi ponosan na njih, a i ja sam ponosan na ovako »argumentirano« sročenu stručnu kritiku, kaže autor Vinko Barić čiji je strip odvijen zbog tobožnje nepismenosti



Na samom početku strip albuma »Dogodovštine Baroknog čovjeka« što je upravo izašao iz tiska, na mjestu rezerviranom za napomenu o institucionalnoj podršci izdavačkom projektu, velikim je slovima otisnut drčni poklič s puno uskličnika: »NISAM zahvalan Vijeću za knjigu, nakladništvo i knjižnice odjela za kulturu Grada Splita…« Autor Vinko Barić, akademski slikar i poznati strip crtač, ne samo da nema na čemu biti zahvalan tom vijeću koje je odbilo financijski podržati objavu ovog autorskog albuma, nego ima i velik razlog da bude tim odbijanjem ogorčen i uvrijeđen. Naime, u tjednu u kojemu kulturna scena velikim prosvjedom na Zrinjevcu ustaje protiv zatiranja satire, slučaj s »Baroknim čovjekom« poprima znakovit cenzorski predznak: Vijeće je, naime, negativno ocijenilo strip album zbog njegove tobožnje »nepismenosti«.


– Članovi Vijeća ne mogu prihvatiti ni podupirati nepismeno napisan tekst, a teško možemo povjerovati da je takav tekst u funkciji slikovnog izričaja stripa. Crtež je također konfuzan, često neutemeljeno brutalan i nije ostavio nikakav umjetnički dojam na članove Vijeća – dio je obrazloženja odluke da se jednome od rijetkih izdanaka domaćeg strip autorstva uskrati prilika za javno postojanje.


Ćudoredno povjerenstvo


Vinko Barić, publicist i protagonist dalmatinske nezavisne strip scene, smatra kako je Vijeće ovakvim odgovorom pokazalo potpuno nerazumijevanje – ili namjerno ignoriranje – činjenice da je strip »Barokni čovjek« satirično-parodično djelo koji kreativno, inventivno koristi jezik u službi karakterizacije osebujnog junaka i likova s kojima se on susreće u svojim pustolovinama.




Opaska o brutalnosti crteža također govori o ćudorednom, tradicionalističkom karakteru povjerenstva koje nisko vrednuje underground estetiku kakvu Barić gaji u svom likovnom stvaralaštvu, oslobođenom strogog akademizma, pri čemu satirično komentira usiljeni građanski mentalitet. Protagonist stripa, mitski Barokni čovjek, neustrašivi je borac protiv natprirodnog, koji sa stavom »uvik kontra« ulazi u okršaje s, na primjer, jajokradicom Jetijem, vodozemcem Zelenim Lagundžijom koji uglednim Dubrovčanima mrlja odijela zelenom slinom, oživjelim razvratnim Jurom Grandom koji ljubavnim uzdasima drži budnima mještane istarskih gradića, zloduhom francuskog parfumeriste koji  opsjeda osiromašene škotske plemiće – a pritom se koristi »oprobanim metodama nepoštene borbe«. 


Birokratska budalaština


– Ova bi provincijalna komisija za šund valjda i Kamova proglasila nepismenim i cenzurirala ga. Drug Staljin bio bi ponosan na njih, a i ja sam ponosan na ovako »argumentirano« sročenu stručnu kritiku. Odlučio sam, ta birokratska budalaština zaslužuje mjesto u stripu, objavit ću je kao dodatak stripu – oštar je Barić koji je u rad na »Baroknom čovjeku« uložio više od godine dana. 


Srećom, kad institucije u kulturi zakažu, stvar preuzmu kreativni pojedinci s vjerom u umjetnost; zato je strip »Dogodovštine Baroknog čovjeka« ipak tiskan zahvaljujući sponzoru, obožavatelju Barićeva rada, koji je donacijom pokrio trošak tiskanja. 


Vrh ledenog brijega


Bariću ne smeta djelovanje na margini; naprotiv, na kraju novog strip albuma pokličem ponosno obilježava »19 godina margine i opskurnosti«. 


– Posljednjih godina sve je manja podrška domaćoj strip produkciji. Ovo mišljenje splitskog vijeća za nakladništvo samo je vrh ledenog brijega. Dok veliki i poznatiji domaći strip festivali   uporno guraju samo licencni strani strip i velika svjetska imena komercijalnog stripa, istovremeno se doimaju gotovo potpuno nezainteresiranima za domaće strip pothvate; baš kao i »službena« kultura i ovakvi malograđanski kulturni odbori. Zato je užasno teško promovirati i prodati domaći, a pogotovo nezavisni strip – on je već godinama u sjeni, a kao posljedica toga, sve se manje i objavljuje, zaključuje Vinko Barić.