U povodu stote obljetnice rođenja Radmile Matejčić, Katedra za umjetnost ranog novog vijeka, Odsjek za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 24. i 25. studenoga organizira znanstveni skup »Studium et ardor«.

Radmila Matejčić, hrvatska arheologinja i povjesničarka umjetnosti, rođena je u Banjoj Luci 1922. godine, a preminula je 1990. u Rijeci. Studirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, gdje je i doktorirala 1977. godine. Radila je u riječkom Pomorskome i povijesnome muzeju, a od 1979. bila je profesorica na Pedagoškome fakultetu u Rijeci. Vodila je arheološka iskapanja i hidroarheološka istraživanja na Kvarneru, proučavala je i vrednovala baroknu umjetnost u Istri i Hrvatskome primorju, kulturnu povijest, graditeljstvo i prostorni razvoj Rijeke te suvremene likovne pojave. Objavila je velik broj znanstvenih i stručnih radova, spomenimo samo neke od njih: »Barok u Istri i Hrvatskom primorju«, »Kako čitati grad – Rijeka jučer, danas«, »Crkva Gospe Trsatske i Franjevački samostan«. Pisala je likovne kritike i predgovore katalozima.

Široj javnosti najpoznatija je po knjizi »Kako čitati grad«, koja je doživjela više izdanja i pomogla je novim generacijama Riječana pronaći zavičajni identitet (posebno pamtimo izdanje Izdavačkog centra Rijeka, kojeg više nema). To opsežno i višeslojno djelo nastalo je prikupljanjem tekstova pisanih za list Naša Rijeka, u razdoblju od 1981. do 1990. godine. Podsjetnik je to i na nekad vrijedan list Naša Rijeka, koji se u međuvremenu ugasio, a knjiga »Kako čitati grad« nastala je u periodu koji je označilo buđenje riječkog identiteta. Naime, bilo je to vrijeme kad se stari društveni sustav bližio svome slomu, nitko nije mogao predvidjeti da će uslijediti krvavi rat, no Rijeka se baš u tome radoblju počela »buditi« i otkrivati svoj identitet, često i tabuizirane teme o kojima se do tada nije smjelo govoriti (link: »Rijeka, prešućena povijest« Gorana Moravčeka).

Vrijeme je to i »Vježbanja života« Nedjeljka Fabrija, romana prema kojem je nastala kultna istoimena predstava u dramatizaciji Darka Gašparovića i režiji Georgija Para, praizvedena u riječkome HNK-u 1990. godine. Igrala je gotovo 90 puta pred uvijek punim gledalištem te postala i važan element u buđenju interesa grada za vlastitim identitetom.

Sve to vraća nas u neku bolju prošlost Rijeke, s aktualnim pitanjem što se s gradom događa danas? Dio te, iz današnje perspektive, bolje prošlosti bila je i Radmila Matejčić koja je neumornim radom uložila svoj čitav radni vijek u proučavanje, vrednovanje, očuvanje i popularizaciju vrijedne umjetničke baštine, posebice ističući spomeničko nasljeđe ovih prostora – Rijeke, Istre, Hrvatskog primorja i cijelog Kvarnera – za koje se najviše zanimala. Kako je jednom prigodom istaknuto, malo je arheologa i povjesničara umjetnosti koji mogu stati uz rame Matejčić, koja je jednakom sustavnošću i jednakim žarom proučavala razna razdoblja povijesti umjetnosti, od antike, baroka, arhitekture 19. stoljeća, pa sve do suvremene likovne umjetnosti. Svojim je istraživačko-znanstvenim radom dala velik doprinos pojedinim razdobljima povijesnoumjetničke baštine.

Kao sveučilišna profesorica, ostala je zapamćena po predanom trudu i radu te isticanju važnosti povezivanja teorijskog znanja s praktičnim znanjem studenata povijesti umjetnosti. Takvim pristupom stvorila je temelje za studije povijesti umjetnosti na Sveučilištu u Rijeci kakvi su i danas. Njezin doprinos podvodnoj arheologiji na području Hrvatskog primorja je izniman te uključuje istraživanje lokaliteta Povile kod Novog Vinodolskog i lokaliteta kod otoka Ilovika, a osim toga imala je ineteres i za barokno kovano željezo.

Knjiga »Kako čitati grad« je dokument njezinog dugogodišnjeg proučavanja graditeljstva, kulturne povijesti i prostornog razvoja Rijeke. Ta je knjiga imala uspjeh kod čitatelja upravo zbog zamjene akademske opširnosti kratkoćom i jednostavnošću izraza, no i zamecima sentimentalizma u donošenju svojevrsnog mozaika grada.