Predstava je igrana do 2005. i izvedena je više od 50 puta u Rijeci i na gostovanjima. Mediteransko ozračje, raspojasani renesansni duh, lascivni humor i čakavica – pravi su aduti za publiku željnu smijeha na kazališnim daskama
RIJEKA - Hrvatska drama HNK Ivana pl. Zajca obnovila je svoju uspješnicu »Muškardin«, koju je 2002. godine premijerno postavio dubrovački redatelj Davor Mojaš. Predstava je igrana do 2005. i izvedena je više od pedeset puta u Rijeci i na gostovanjima. Ova komedija renesansnog talijanskog autora Angela Beolca – Ruzantea, u prijevodu na liburnijsku čakavštinu Zorana Kompanjeta, sada se prikladno izvodi u vrijeme karnevala. Mediteransko ozračje, raspojasani renesansni duh, lascivni humor i čakavica – pravi su aduti za riječku publiku željnu smijeha na kazališnim daskama.
Povratak čakavice
S razmakom od osam godina »Muškardin« je doživio i neke promjene. Osnovna koncepcija ostala je ista, no u predstavu su sada ubačene neke aktualnosti. Glumci jesu stariji, ali su zadržali energičnost i radost igre, upustivši se u još slobodniju improvizaciju. Ruzanteovu farsu u pet činova Mojaš je sintetizirao u predstavu koja traje nešto više od sat vremena.
Dinamičnosti glumačke igre pridonijela je scenografija Marina Gozzea, koji je prostor naznačio željeznom konstrukcijom koja djelomično zamjenjuje rekvizitu i predstavlja različita mjesta radnje. Ovakvo scenografsko rješenje prati i ideju igranja »predstave u predstavi«, odnosno glumačke družine koja izvodi »Muškardina«. U nizu improvizacija glumci povremeno izlaze iz svojih uloga i referiraju se na sâm kazališni čin, kao i vlastitu glumačku poziciju.
Početak i kraj predstave efektno zaokružuju songovi Davora Mojaša, koje je uglazbio Elvis Stanić. Renesansni duh evociraju kostimi Katarine Radošević Galić, a glumcima su svakako od pomoći bili savjeti lektorice Ive Lukežić i jezične savjetnice Vlaste Juretić. Nakon poduljeg vremena lijepo je što se čakavština iznova vratila na riječku pozornicu, što je nekad bila učestalija praksa. Budući da kod Ruzantea u karakterizaciji likova iz grubog ruralnog miljea presudnu ulogu ima jezik, i u »Muškardinu« je iznimno važna jezična dimenzija u kojoj se miješaju čakavica, učeni književni jezik i dalmatinska ikavica.
Komičnji likovi
U ovoj komediji, u kojoj se sve vrti oko lijepe seljanke Betije, lakovjerna kmeta Ruzantea glumi Davor Jureško, koji je utjelovio komičnu figuru Betijina muža »rogonje«, krećući se između dobrodušne naivnosti i komičnog seljačkog kukavičluka. U ulozi kmeta Menata, lukavca i spletkara, Alen Liverić pokazao je smisao za improvizaciju, aludirajući na neke aktualne momente, poput Papine ostavke (u jednom trenutku glumci su se dotaknuli i teme zdravstvenog odgoja). Ulogu nevjerne Ruzanteove žene Betije i ovoga je puta šarmantno, energično i lepršavo odigrala Andreja Blagojević, a garanciju smijeha publike predstavlja Damir Orlić u ulozi Tonina, soldata iz Bergama. On je jedini lik u predstavi koji govori dalmatinskom ikavicom, što je u funkciji jezičnog i socijalnog diferenciranja likova. Bizaran detalj držanja ribe (na crvene kockice) u kavezu, jedan je od primjera očuđavanja ovog montipajtonovski zamišljenog lika. Ulogu »vesele« susjede tumači Biljana Torić.
Glumačku ekipu publika je ispratila pljeskom, a »Muškardina« su, između ostalih, došli pogledati bivši riječki intendant Srećko Šestan i glumac Rade Šerbedžija – kojima su se glumci obratili sa scene, tijekom svojih improvizacija.
