Ni scenografija nije realistična – scenografkinja Marija Kalabić konstruirala je sivi niz stepenica koje formiraju oblik nekadašnje Jugoslavije, a prostor ispred te političke pozornice, naznačene crvenim zastorima, u pojedinim prizorima transformira se u balkansku krčmu, a na kraju u svadbeno slavlje. Vrijeme sukoba Tita i Staljina ilustrira spuštanje na pozornicu velikog povijesnog »NE«, koje se u događanjima oko hapšenja oca obitelji pretvara u riječ »NEVIN«. 

    Jednostavnom simbolikom, koja nije lišena i ironijskog prizvuka, Frljić ocrtava svu kompleksnost političkih okolnosti zbog kojih, u žrvnju ideologije, stradavaju pojedinci i čitave obitelji. Dojam očuđavanja zbilje pojačavaju i brehtijanski songovi na motive narodnih i borbenih pjesama, što je ponekad u funkciji ironijskog komentara, nekad djeluje poput tragičkoga kora, a u pojedinim scenama proizvodi učinak emotivne katarze (skladateljica je Irena Popović). 

    Uz maestralnog Vlastimira Đuzu Stojiljkovića, svojom interpretacijom majke Sene Zolj izdvojila se Hana Selimović, koja je emotivno, a istodobno s osjećajem za humor, utjelovila položaj i sudbinu žene u patrijarhalnom okviru. U ulozi oca Mahmuta Zolja solidan je Branislav Trifunović, a Djeda tumači Feđa Stojanović. Ljubomornu i osvetoljubivu ljubavnicu Ankicu utjelovila je Aleksandra Janković, a uspješnosti uprizorenja pridonijeli su i Gligorije Marinković, Ivan Jevtović, Nikola Jovanović, Aljoša Vučković i drugi. Spomenimo i da je kostime kreirala Riječanka Sandra Dekanić, a efektan dizajn svjetla potpisuje Radomir Stamenković.

Mnogo pohvala na račun redatelja Olivera Frljića, čitavog glumačkog ansambla ali i autorskog tima, čulo se na prvom ovogodišnjem festivalskom okruglom stolu, nakon izvedbe predstave »Otac na službenom putu« u režiji Olivera Frljića te u izvedbi ansambla Atelje 212 iz Beograda.

Nakon analize predstave koju su podrobno raščlanili voditelji okruglog stola Tajana Gašparović i Darko Lukić, o svojoj ulozi i radu s redateljem Frljićem najprije je govorio doajen beogradskog glumišta Vlastimir Đuza Stojiljković, koji je igrao osmogodišnjeg Dina. 

    – Čak i Sidran je bio skeptičan prema redateljevoj ideji da mi u ovim godinama povjeri ulogu dječaka. Nisam znao u što se upuštam, ali se nisam ni opirao. Iako sam prvi put radio s Oliverom Frljićem, odmah sam shvatio da zna što želi i da je sve segmente predstave razradio do posljednjeg detalja. Osvojio nas je, štoviše, opčinio i svi smo mu povjerovali, a to je najvažnije. Da smo predstavu igrali realistično, ni ta ideja o vremešnog glumcu u ulozi dječaka ne bi tako dobro prošla. Ali »Otac na službenom putu« sazdan je od sjećanja, govori o vremenu kojeg više nema i zato je Frljićev koncept bio ispravan. 

Hana Selimović, koja je osvojila gledalište ulogom Sene, rekla je kako se u radu s Frljićem ni u jednom trenutku nisu oslanjali na Kusturičin film, po čijem je scenariju nastajala predstava Ateljea 212.: 

    – Snažila nas je ta predrasuda koja je kolala u teatarskim krugovima da nećemo napraviti ništa novo. Upravo zato je rad bio tako neočekivano uzbudljiv! Ovo je univerzalna priča i tu nije važno koliko tko ima godina. Vrijeme je samo okvir u kojem se stvari događaju. A meni, kao glumici, izazov je bila mogućnost da odigram ženu koja nije spremna beskrajno trpiti, već reagira na zlo koje ju je snašlo. 

O Frljićevom teatru i izboru kazališnih tema govorio je i Bojan Munjin, napominjući da mnogi direktori teatara ne žele Frljića na repertoaru, kao što ni mnogi glumci ne žele s njim raditi. Ali oni koji krenu u avanturu njegova teatra, ostaju odani njegovoj poetici. 

    – Oliver Frljić trenutno u Beogradu postavlja predstavu o Zoranu Đinđiću, za kojeg pola Srbije misli da je zaslužio sudbinu koja ga je zadesila, dok ga druga polovina žali. S takvom se temom Frljić kazališno suočava, jednako kao što u Zagrebu želi raditi predstavu o ubojstvu obitelji Zec. Njegov teatar nas se tiče – on je na ovim prostorima »znak za hrabrost« i zato je važan, kao i svi koji s njim rade! – zaključio je Munjin. 

    A da gust i dug aplauz nakon predstave nije bio kurtoazan, govori i ocjena publike – 4.52.