Publika zatečena sadržajem predstave, ali i glazbom. No, nakon pauze svi su se vratili natrag. Najbolji je to kompliment i Brittenu, i riječkom ansamblu
ŠIBENIK » Prvi put u Hrvatskoj, na pozornici šibenskog HNK-a, izvedena je opera Benjamina Brittena »The Turn of the Screw«/»Okretaj zavrtnja«, i to kao koprodukcija šibenskog i riječkog kazališta, odnosno Opere HNK-a Ivana pl. Zajca.
Budući da se u čitavom svijetu već godinama priprema proslava stote obljetnice rođenja Benjamina Brittena, odluka da se njegova komorna opera »Okretaj zavrtnja« postavi na šibensku i riječku pozornicu (a time i podijele troškovi produkcije) zanimljiva je inicijativa, koja će sladokuscima i onima naklonjenima glazbi dvadesetog stoljeća približiti djelo zanimljive libretističke potke i sjajne glazbene partiture.
Zahtjevi
Iako je djelo pisano za manji orkestralni sastav i svega sedam pjevača, Britten je pred sudionike projekta postavio iznimno visoke zadatke – kako na sceni gdje je uloge podijelio između dva tenora, četiri soprana i jedan dječački glas, tako i u orkestralnoj rupi, gdje svaki od 13 instrumentalista ima solistički zadatak.
U riječkoj Operi uloge su pjevači pripremali dugo i temeljito, a nakon orkestralno-režijskih proba početkom rujna, čitav je ansambl preselio na scenu šibenskog HNK-a, gdje su ih dočekali i drugačiji uvjeti.
Ovo gradsko kazalište, prvenstveno građeno za dramski repertoar, ima vrlo skučeni orkestralni prostor, što je razlog nemogućnosti postavljanja opere, osim komorne forme, čemu se priklonila ravnateljica kazališta, operna pjevačica Nera Gojanović Kljajić, odlukom o postavljanju Menottijeva »Medija« na šibensku scenu 2010. godine. Brittenov »Okretaj zavrtnja« korak je dalje, ne toliko sa stanovišta broja sudionika, koliko začudnosti libreta i čarolije glazbe, koja podržava napetost predstave do samoga kraja.
Grad
Predstavu je uz redatelja Ozrena Prohića, vizualno opremio scenograf Dalibor Laginja i kostimografkinja Sara Lovrić Caparin, svjetlo potpisuje Zoran Mihanović, a koreografiju Snježana Abramović Milković.
Šibenik je prošloga tjedna živio posljednje dane ljeta. Za razliku od Primorja, gdje temperature (i zraka i mora) navješćuju dolazak jeseni i zime, u Šibeniku ste do zalaska sunca mogli u pravilu vidjeti ljetno odjevene šetače, mnoge i s ručnikom preko ramena. Grad koji me uvijek impresionirao stiješnjenom konfiguracijom i oštrom klimom, učinio mi se sad, krajem rujna, ljepšim nego ikad!
Pamtim Šibenik od malih nogu po uskim uličicama i skalinama koje vode s gornje ceste do rive; po najljepšoj katedrali u Dalmaciji – onoj svetoga Jakova, najčudnijem gradskom groblju svete Ane i žestko mrzloj buri zimi, a paklenoj vrućini ljeti.
Miran i topao jesenji dan u Šibeniku, uoči blagdana svetog Mihovila, zaštitnika grada, potiče melankolično raspoloženje – neki polagani ritam, susret s gradskim vedutama, a sve kao uvod u predstavu koja će u kazališnoj kutiji otvoriti vrata nekoj drugačijoj atmosferi, drugom vremenu i podneblju, ali uvijek aktualnim ljudskim problemima.
Akustika
Šibensko je kazalište smješteno na Poljani. Nekada se tu okupljala srednjoškolska mladež, a danas je pretvorena u – parkiralište, na koje gledaju reprezentativno obnovljena gradska biblioteka i kazalište. Transparent na pročelju najavljuje koprodukciju Brittenove izvedbe. Grad je obljepljen plakatima. Ansambl predstave pristiže u kazalište – odjevanje, šminkanje, češljanje, upjevavanje… Glasovi pjevača kroz prozore kazališta šire se trgom.
Aplauz
Treća predstava »Zavrtnja« odigrana je pred gledateljima svih generacija. Publika pomalo zatečena sadržajem predstave, ali i glazbom. Isprva se ljudi došaptavaju, nekima smeta scenski dim – smatraju da baš zbog toga kašlju, ali prvi čin prolazi u trenu. Nakon pauze svi se vraćaju. Najbolji je to kompliment i Brittenu, i riječkom ansamblu!
Na poklonu aplauz – najveći za najmlađe protagoniste: Martinu Klarić koja igra djevojčicu Floru (ona je Šibenka i ovdje ima svoju publiku) ali pravi poklici oduševljenja dvanaestogodišnjem Svenu Jagarinecu, koji igra Milesa. I svi ostali ispraćeni su pljeskom – Marijana Prohaska (Guvernanta), Nera Gojanović Kljajić (kao Domaćica Grose), Marko Fortunato i Vedrana Šimić (nekadašnji sluga i guvernanta) te Sergej Kiselev koji pjeva prolog.