RIJEKA – U svečanom tonu otvorena je Revija lutkarskih kazališta, i to 27. put, predstavom »Princ mora i princ zemlje« bugarske redateljice Elene Panayotove koja je brojnoj riječkoj publici u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku donijela dašak kulture, upečatljive i znakovite, s dalekoga istoka te ponudila novo čitanje japanskoga klasika.

Predstava »Princ mora i princ zemlje« rađena je i izvedena još 2019., u godini kad je Plovdiv bio Europska prijestolnica kulture, a redateljica Panayotova je u sklopu ovogodišnje Revije nedavno održala i predavanje o svojem studijskom putovanju u tradicijom i kulturom bogat Japan te upoznavanju s bunraku lutkarskom tehnikom koju je uspjela svojom predstavom približiti prvo bugarskoj, europskoj, a sada i hrvatskoj publici.

Bunraku teatar

Predstava »Princ mora i princ zemlje« namijenjena je za uzrast od sedam godina naviše, a inspirirana je tradicionalnim bunraku teatrom čiji počeci sežu još u šesnaesto stoljeće. Predstava je bazirana na poznatoj japanskoj priči o braći, Hohodemiju i Hozuzuriju, čija je ljubav prema princezi rodila prvog japanskog cara. Nakon što jedan od braće, Hohodemi, izgubi udicu ovoga drugog u moru, njihovi odnosi bivaju narušeni, a ne bi li se Hohodemi iskupio, kreće u potragu za izgubljenom udicom koja ga odvede na put na kojem se susreće sa starim čarobnjakom, odlazi u morski svijet gdje se zaljubljuje u princezu, zbog čega u podmorju ostane tri godine. Zbog perioda odvojenosti od brata i činjenice da mu nije vratio udicu, Hohodemi se počne osjećati uznemireno te se odlučuje vratiti, no zbog loših namjera Hozuzurija njih dvojica se sukobe, pa Hohodemi iskoristi dijamant, a njegov brat poklekne pred snagom svojega brata. Na kraju, braća odluče sagraditi dvorac na obali mora, pojavljuje se princeza iz mora s Hohodemijevim sinom koji je naslijedio njegovu dobrotu, a zbog zlog proročanstva, princeza i Hohodemi moraju do kraja života ostati razdvojeni. Tako on svake večeri uz more čeznutljivo gleda prema dnu, a ona s dna gleda prema sjajnome svjetlu koje dolazi odozgo.

Japanski klasik

Trajanjem nemala predstava, u trajanju od sedamdesetak minuta, uz scenografiju i sekvence koje su činile mozaik japanskog klasika te donijele priču o dvojici braće i o ljubavnome paru, kao i rađanju japanskoga cara, uspjela je zainteresirati riječku publiku kojoj je ovakav tip predstave, kao i sam bunraku teatar, možda neobičan, no svakako zanimljiv, a predstavlja dašak (kulturne) svježine i uvid u japanski klasik u ruhu suvremenosti.

Uz glumce-lutkare koji su odjeveni u crno nosili lutke princeze, zatim lutke braće, morskih životinja, meduza, riba, kralja i ostalih likova, scenografija se mijenjala nekoliko puta, ne bi li prikazala život na kopnu i na moru te istaknula određene bitne scene. Glumci nisu izgovarali tekst, već naratori koji su se mijenjali, a njihov je zadatak bio, s obzirom na to da je bunraku tehnika ovdje ograničila lutke na samo brze i oštre pokrete, vještinu pripovijedanja koja je uključivala promjene boje glasa, intenziteta, dinamike te intencionalnoga akcentiranja određenih dijelova koji su upućivali na određen trenutak/radnju/događaj, odnosno kakvu promjenu. Glazbenu je podlogu činio zvuk klavijature, gudala te zvuk udaraljki, koji je dolazio od glazbenika smještenih sa strane pozornice koji je dodatno, uz pripovjedačku umješnost, scenografski i kostimografski, zaokružio suvremeno opstojanje japanskoga klasika i ponudili njegovo »čitanje« na nov način.

Vizualno i zvukovno prijemčiva i atraktivna predstava »Princ mora i princ zemlje«, koja je dio japanske kulture i tradicije, još jednom je uputila na neke svevremenske i uvijek aktualne teme, od onih ljubavi, povjerenja i dane riječi, značenja odnosa, između partnera i između braće, kao i pitanje (smisla) samoga života te je nagovijestila nastavak različitosti lutkarskih tehnika, poetika i tendencija koje će činiti, zaokružiti i začiniti ovogodišnju Reviju lutkarskih kazališta.