RIJEKA – Nastala u suradnji umjetničke organizacije Kabinet i u koprodukciji sa Stanicom, Servisom za suvremeni ples iz Beograda, projektom Life Long Burning i HKD-om, predstava »Zašto ne (?)« imala je svoju premijeru. Kabinet, umjetnička organizacija inače je poznata po kreativnosti i otvorenosti u smislu ideja i izvedbenog modusa, a predstavom »Zašto ne (?)« svakako je to i potvrdila.

Radi se, naime, o nevelikoj predstavi u smislu trajanja, no onoj velikoga intenziteta, u kojoj pratimo dvoje, Nju (Ivana Kalc) i Njega (Igor Koruga), koji ujednačenim pokretima ulaze na pozornicu. Za vrijeme cijele izvedbe na glavama imaju čarape koje skidaju tek na samome kraju, nakon završetka izvedbe.

U predstavi koju možemo okarakterizirati kao izvedbeno-performativni čin s elementima dramskoga, dvoje se u dijelovima kreće u izmjenama sinkrono-asinkrono, a performans započinju simboličkim ulaskom i kruženjem oko pozornice, dok se njihova izvedba nastavlja pokretima rukama, u pozicijama vodoravno-dijagonalno.

Pozornica je osvijetljena u tome početnom dijelu tako da sjena pada popola pozornice, vodoravno, stavljajući u fokus dvoje performera. Kasnije pak, u jednome dijelu, osvjetljenje pak postane potpuno plavo, opet centrirajući plesače u sredini, da bi kasnije, na samome kraju, osvjetljenje, sukladno tematsko-idejnom dijelu performansa, prešlo u trepereće, ono koje se posve gasi i pali, čime se naglasila alarmantnost situacije i istaknula ideja tog dijela u kontekstu cjeline. Performans se, dakle, kreće od početne pozicije i ulančana naglašena gibanja rukama, u pravilnom ritamskom okviru, dijela gdje se likovi vrte, opet podignutih ruku, valjaju se po pozornici, u jednome se dijelu sastavljaju glavama tvoreći tako oblik mosta, do trenutka u kojem se njihova tijela, pokušavajući se i dalje gibati, čine kao da se raspadaju. U toj igri unisonog plesa, trenucima istosti, naglasak je na identitetskom koje se provlači kroz prostore, uvijek dodatno akcentuirajući ono »nadidejno«, pozadinsko, ono koje reflektira panoptikum vremena/(suvremenosti) – od političkog, društvenog – nedvojbeno i kritički i angažirano, jer propituje, upućuje, izdvaja i naglašava.

Predstava »Zašto ne (?)«, dakle, upućuje na nestalnost kategorije tijela, a time i identiteta; kakve su granice i kakve su mogućnosti, uvijek u trenutku vremenske datosti. Predstava tako linearno, u sinkronijskome slijedu izdvaja određene različite trenutke koje gledatelji, čiji se angažman očekuje, »prevađaju« pokretima/pozicijama plesača koji/e signaliziraju što. Tijelo u predstavi postaje objekt koji promatramo kroz leće označiteljskoga, od onoga koji mu pridaje značenje izoliranog, prestrašenog, nesigurnog, pa sve do onog koje postaje palimpsest-zona, a to ga, jasno je, opet vraća na negativno označiteljski trenutak. Treba reći i kako je glazbena podloga primjerena, istovjetna temi, a većinski se sastoji od ritamskog obrasca koji dozvoljava sinkronost, pokazivanje istosti, traženje sebstva i označiteljskoga. Elektronska glazba pak prelazi iz dinamičnijih dijelova u one statičnije, u kojima »glas naratora« upućuje te izgovara razne sintagme na engleskome koje se usložnjavaju na idejnoj ravni, s obzirom na izvedbeni okvir/sekvencu. Tako u jednome, recimo, izgovara »We are not the same. When I go, I look like this, When you go, you look different…«

Kategorija nestalnosti identiteta otkriva se u dijelovima »I identify as Normal, Exhausted, Problematic, Delusional, Exclusive, Poor, Bithcin, Unique, Spectacular, Sensitive, Smart, Depressed, Scared«… Osim takvih simbolički-upućivačkih sintagmi, također ima i onih »how to«, odnosno dvojakih instrukcija za sretan život, od »how to like people, how to lower your standards… do »how not to fall apart, how to break a leg« i sličnih. Retorička pitanja koja su dio glazbene matrice, dakle, većinski akcentuiranju pitanja individualnog identiteta, a u dijelovima i društvenog, pa se kreću u odnosu tko sam ja – tko smo mi (?).

»Zašto ne (?)« slojevita je, intrigantna i zanimljiva predstava koja na filozofskoj razini (suvremenosti) propituje identitetsku kategoriju i njezinu nestalnost, njegovu označiteljsku prirodu, također traga i za novim značenjima, otjelovljenjem i određenjem tijela pojedinca, kao i određenjem odnosa on-ona, odnosno odnosa između dvoje koji se stvara kongruencijom »1+1« i koji, iako se radi o istosti, počiva na različitosti, u fizičkom, afektivnom i kognitivnom. U predstavi »Zašto ne (?)« identitet i traženje tako (p)ostaju idejno žarište u artikulacijskome prostoru slobode.