RIJEKA – Natjecanja posljednjih desetljeća postaju omiljeni događaji mladih glazbenika, ali i organizatora, umjetničkih i drugih ravnatelja ustanova u kulturi ili različitih agenata. Naime, događaji su to u kojima se mlade umjetnike, mahom na početku karijere, stavlja u poziciju da sami financiraju većinu svojih troškova želeći se predstaviti i probiti u sve surovijem svijetu izvedbenih umjetnosti. Nekad su to bile audicije koje su periodično provodile različite kazališne kuće ili agenture na koje je, sasvim normalno, netko tko želi dobiti angažman morao doći i svoje sposobnosti staviti na provjeru. Vrlo brzo su mladi glazbenici zaključili da je to oblik početka suradnje u kojem su oni doista u nepovoljnom položaju pa su danas sve češća »natjecanja«.

Namjerno stavljeni navodnici zapravo žele reći da su natjecanja danas manje postala događaji u kojima se netko grčevito bori za nagradu, a više mjesta na kojima se mladi mogu predstaviti žiriju u kojem obično sjede ti isti ravnatelji, umjetnički voditelji, agenti i svi ostali koji, manje svojim umjetničkim kompetencijama, a više snagom svog položaja, odlučuju o sudbinama i karijerama. Natjecanje koje kombinira dobar termin održavanja (kao npr. ljetno razdoblje u Rijeci koje je svakako prilika i za omanji odmor na Jadranu), javne nastupe (posebno one s orkestrom) i brojan žiri u kojem sjede prethodno navedeni, može računati na dobar odaziv potencijalnih kandidata.

65 kandidatkinja i kandidata

Ne začuđuje, stoga, činjenica da je na ovogodišnje, četvrto po redu izdanje Međunarodnog natjecanja mladih pjevačica i pjevača »Zinka Milanov«, koje se održalo od 8. do 14. srpnja ove godine, pristiglo čak 65 kandidatkinja i kandidata iz brojnih zemalja, ali čak njih 19 iz Hrvatske. Prvo natjecanje koje je pod ovim imenom organiziralo Hrvatsko narodno kazalište Ivana pl. Zajca održalo se još 2015., nakon čega su uslijedila i natjecanja 2016. i 2018. godine. Tijekom cijelog tog razdoblja natjecanjem rukovodi Vlatka Oršanić, inače prvakinja Opere Slovenskog narodnog gledališča u Ljubljani i redovita profesorica pjevanja na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Inicijativa da se u Rijeci održava ovakvo natjecanje zasigurno je hvalevrijedna, a odabir imena »Zinka Milanov« nedvojbeno ukazuje na ideju da ovo natjecanje postane i nacionalno relevantno, s obzirom da ova, možda i najproslavljenija hrvatska operna umjetnica svjetske karijere, ipak ima malenu poveznicu s Rijekom.

Riječko kazalište prihvatilo je ovu ideju o održavanju međunarodnog natjecanja kojem je Oršanić postala umjetnička voditeljica, i već prve godine privuklo je velik broj kandidata. Pravila natjecanja se i nisu previše mijenjala, a i tipična su za takve događaje: prve etape nastupa uz pratnju glasovira i onda finale uz pratnju orkestra.

Deset finalista

Deset finalista predstavilo se na koncertu u Rijeci pjevajući doista neke od najpoznatijih i najtežih arija operne literature. Simon Krečič, dirigent koji je ravnao riječkim orkestrom, inače je umjetnički direktor Opere iz Maribora s kojom riječki HNK u posljednje vrijeme nešto intenzivnije surađuje. U oba dijela koncerta natjecatelji su izveli po jednu opernu ariju, a izvedbe su bile lijepe i pokazivale su da je svim kandidatima doista stalo da se što bolje predstave. No, kritiku je potrebno uputiti osobi ili osobama koje su odabirale arije jer se u većini slučajeva radi o arijama koje su neosporno preteške za pojedine kandidate. Čak i ako netko ima sposobnosti izvesti sve tonove iz partiture, to ne znači da može osmisliti interpretaciju ili pokazati zrelost u izvedbi, a kamoli da može otpjevati recimo cijelu opernu ulogu koje je ova arija dio. Zbog navedenog brojni su natjecatelji imali i vokalno-tehničkih problema u izvedbama, pucanja glasova u visinama ili krivih nastupa, što je doista umanjilo dojam koji su ostavili.

Riječkim simfonijskim orkestrom ravnao je Simon Krečič / Foto VEDRAN KARUZA

Drugi problem je nenatjecateljski karakter nekih arija koje su možda umjetnički izuzetno kvalitetne, ali teško da su prikladne za natjecanje, posebno ako su obje arije koje je neki natjecatelj izveo sličnog karaktera. Orkestar je odradio svoj posao prateći pjevače, ali je neosporno da se do kraja koncerta nije u publici nagomilao entuzijazam niti se iskristalizirao neki posebni pjevački favorit ili više njih koji bi opčinili prisutne. Finalisti su bili redom: bariton Jurica Jurasić Kapun (Hrvatska), sopranistica Darija Auguštan (Hrvatska), bariton Davor Nekjak (Hrvatska), sopranistica Gabrijela Hrženjak (sopran), kontratenor Franko Klisović (Hrvatska), mezzosopranistica Emilia Rukavina (Hrvatska), bas Serhii Moskalchuk (Ukrajina), tenor Bože Jurić Pešić (Hrvatska), sopranistica Victoria Seungri Kim (Južna Koreja) i bariton Robin Červinek (Češka). Dakle, od deset finalista, čak njih sedam dolazi iz Hrvatske, a odlično je i što su mnogi od njih članovi ansambla riječke Opere ili su s istom surađivali.

Žiri i nagrade

Međunarodni žiri činili su: proslavljena primadona Dunja Vejzović (inače često viđena u Rijeci u raznim ulogama pjevačice, vokalne pedagoginje i dirigentice), Iva Hraste-Sočo (buduća intendantica HNK-a u Zagrebu), Patrick Wurzel (umjetnički ravnatelj opere kazališta Chemnitz), Tobias Truniger (umjetnički ravnatelj opernog studija Bavarske državne opere), Christian Carlstedt (konzultat za »casting«), Mariano Horak (osnivač agencije Ammann-Horak), Fabrizio Melano (svjedok operne ere Callas, Tebaldi, Nilsson ili Milanov, ali i operni redatelj s nizom režija u Rijeci), Valentin Egel (riječki šef-dirigent), Vlatka Oršanić (umjetnička ravnateljica Natjecanja) i intendant HNK-a u Rijeci Marin Blažević.

Prvu nagradu žirija, ali i publike, dobila je sopranistica Darija Auguštan, drugu nagradu mezzosopranistica Emilia Rukavina, a treću bas Serhii Moskalchuk. Moskalchuk je, također, dobio i posebnu nagradu SNG-a u Mariboru te posebnu nagradu HNK-a u Zagrebu koju je podijelio s češkim baritonom Robinom Červinekom, a u praksi se zapravo radi o angažmanima na nekom od budućih projekata. SNG u Ljubljani posebnom je nagradom ovjenčalo Davora Nekjaka, a riječka Opera iznenadila je publiku dodijelivši nagradu osobi koja u finalu natjecanja uopće nije pjevala, ali je bila sudionica natjecanja, sopranistici Marianni Martirosyan iz Armenije. Riječki primjer slijedio je i ravnatelj Opere iz Chemnitza koji je u poduljem govoru nagrade dodijelio redom finalistima Boži Juriću Pešiću, Jurici Jurasiću Kapunu i Robinu Červineku, ali i nefinalistima Krešimiru Dujmiću iz Hrvatske i Véronique van der Meijden iz Nizozemske.